Priča iz Čakovca o gramofonu Stockholm koji se nakon desetljeća vratio u ruke braće Vidović.
Zoran Vidović bivši je zamjenik međimurskog župana kao i čakovečkog gradonačelnika. Politikom se više ne bavi, no svoje stare strasti se ne odriče. To je glazba, a jednaku ljubav prema glazbi dijeli i njegov brat Robert Vidović. Zoran rekreativno svira gitaru, dok je Robert DJ.
Braća su međutim i kolekcionari. Osim gramofonskih ploča, posljednjih godina skupljaju stare gramofone, a nedavno su naišli na ulov kakvom se ni najmanje nisu nadali.
“Pregledavao sam ponudu u jednom oglasniku i naišao na gramofon marke Stockholm kakav smo imali dok smo bili djeca. To nam je zapravo bio prvi gramofon. Kad sam detaljnije pogledao fotografiju uređaja, nisam mogao vjerovati. Ne samo da je to gramofon kakav smo imali, nego je to upravo gramofon koji smo imali! Prepoznao sam ga po zalijepljenoj gumici na tanjuru i rastaljenoj plastici kod zvučnika koju sam skurio lemilicom“, u dahu nam je ispričao oduševljeni Robert Vidović.
Od prodavača je doznao da je uređaj posljednjih i više od 30 godina proveo na tavanu jedne kuće u Zagrebu. Braća ne znaju kako je ondje završio. Površno se sjećaju da su ga vjerojatno bacili u smeće.
Nakon preuzimanja, osposobili su ga i nakon nekoliko desetljeća ponovno svira. Riječ je inače o proizvodu nekad poznatog poduzeća Iskra Kranj nastalom 1962. godine. Bio je prvi jugoslavenski gramofon domaće proizvodnje, a pod nazivom Stockholm izvozio se na njemačko tržište.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3700
