Josip Zlatarek (22) iz Čakovca, student Učiteljskog fakulteta i voditelj tamburaša u KUD-u Sveti Jeronim Štrigova, već 13 godina živi u ritmu tambure, spajajući studij, nastupe i ljubav prema tamburi
Josip Zlatarek, dvadesetdvogodišnjak iz Čakovca, rodom iz Kuršanca, svoj je glazbeni put započeo još u trećem razredu osnovne škole, upisom u glazbenu školu “Miroslav Magdalenić“, gdje je s oduševljenjem učio svirati gitaru.
Nakon šest godina školovanja u glazbenoj školi, Josip je proširio svoj glazbeni svijet i počeo svirati tamburu, koja je danas njegov glavni instrument. Učenje tambure je također započeo u KUD-u Šandorovec, gdje je instrument pohađao kao dodatni predmet u glazbenoj školi.
Josip glazbu nije otkrivao sam, uz njega je cijelo vrijeme bio otac, Nenad Zlatarek, koji također svira gitaru i prim. Njegova podrška i primjer dali su Josipu dodatnu snagu i ambiciju, pa je ubrzo krenuo učiti i basprim. Tako se korak po korak, nota po nota, iz malog dječaka u glazbenoj školi oblikovao mladić koji danas živi glazbu u svakom svom danu na raznim pozornicama sa raznim instrumentima.
Početci, kaže, nisu bili laki – svaki novi instrument nosi izazove – ali težnja prema konačnom rezultatu činila je svaki napor vrijednim. Njegov prvi mentor bio je Nikola Kraljić, koji ga je uputio u osnove tamburaške tehnike i glazbenog izraza. Za nastupe i koncerte Josip nema poseban ritual; priprema se jednostavno kroz redovito vježbanje i koncentraciju, vjerujući da je strast prema glazbi najbolja priprema za svaki nastup.
Sviranjem se bavi već 13 godina, a uz gitaru pretežito svira tamburaške instrumente. Njegov primarni instrument je basprim, ali po potrebi svira i prim, bugariju i berdu. Za basprim se odlučio na prvu, očaran izgledom instrumenta i bogatom bojom tona.
Iako ga zdrava trema uvijek prati prije nastupa, ističe da je to sastavni dio pripreme – unatoč tome, Josip uživa u svakom trenutku svirke. Tamburašku glazbu zavolio je i kroz probe i nastupe u Županijskom tamburaškom orkestru Stjepan Bujan – Stipić, kojem se priključio 2018. godine, doživjevši bogatstvo zvuka koje tambura pruža.
Od 2019. godine Josip svira u tamburaškom sastavu “Podrumari”, a nakon prve probe odmah je postao stalni član. Probe se održavaju barem jednom tjedno i traju oko dva sata. Tijekom njih uče nove pjesme, prerađuju stare, razmjenjuju ideje i druže se poput prave male obitelji.
Najljepši trenuci za Josipa su nastupi pred publikom; osmijeh, pljesak i veselje ljudi daju mu energiju i potvrđuju da rade dobar posao. Upravo iz tih trenutaka nastale su i njihove autorske pjesme – melodije koje izražavaju ljubav prema glazbi i želju da je podijele s drugima. Za Josipa nema veće nagrade od trenutka kada tambura oživi i cijela dvorana osjeti radost koju glazba donosi.
Josip uspješno usklađuje studij i glazbu, jer se studira tijekom tjedna, dok su probe i nastupi uglavnom vikendom, pa za sada nije imao problema s rasporedom. Naravno, i on ponekad mora izostati s probe zbog privatnih obaveza, što je, kako kaže, potpuno normalno jer svi imaju svoje obaveze. Njegovi dugoročni ciljevi u glazbi jednostavni su, ali snažni – najvažnije mu je da bend ostane zajedno, jer vjeruje da uz zajedništvo i ljubav prema glazbi granice ne postoje.
Osim glazbe, Josip studira na Učiteljskom fakultetu, odsjek Čakovec, za razrednu nastavu s pojačanim predmetom informatike, pokazujući kako uspješno kombinira strast prema umjetnosti i profesionalni razvoj.
Poručuje mladima da uvijek slijede svoje snove i slušaju vlastito srce. Kaže da se vrijedi baviti glazbom jer ona ispunjava, daje radost i priliku da preneseš svoje osjećaje i raspoloženje drugima. Po njemu, nema ljepšeg osjećaja od toga kada glazba dotakne nekoga i prenese ono što riječima ponekad ne možemo izraziti.
