Svestrani Čakovčanin Goran Strahija kroz putovanja, znanje i maštu stvara jedinstvene priče inspirirane Međimurjem.
U domu Gorana Strahije mala je privatna biblioteka ispunjena uspomenama koje je prikupio tijekom godina provedenih na putovanjima. Na policama se, uz knjige, nalaze minerali, fosili, uokvireni primjerci kukaca i razni suveniri doneseni iz dalekih krajeva. U posljednjih trideset godina upoznao je brojne zemlje i kulture, a posebno ga je privukao Bliski istok.
Strahija je građevinski inženjer u mirovini, rođen u Varaždinu, a već godinama živi u Čakovcu. Zna hebrejski i farsi, a ljubav prema knjigama i znatiželja prema svijetu odveli su ga na mnoga putovanja o kojima priča dok ispijamo čaj koji je donio s putovanja.
Kao posebno iskustvo ističe godinu provedenu u Izraelu, na studiju povijesti i kulture. Tijekom toga vremena dobro je upoznao zemlju i ljude te stekao brojna poznanstva koja i dalje održava. Farsi je učio u Iranskom kulturnom centru u Sarajevu, a zatim je proputovao Iran. Prostranstvo zemlje, bogata povijest i tragovi drevne Perzije, iz doba prije nego su Arapi donijeli islam, ostavili su na njega snažan dojam.
Rat nema opravdanja
Poznavanje povijesti i kulture objaju zemlja ključno je u razumijevanju aktualnog sukoba, navodi.
“Britanci su godinama izrabljivali Iran i njegove resurse, a nakon njih to su činili Amerikanci, sve dok Homeini nije preuzeo vlast. On je SAD-u „zgasil pipu” i istjerao ih, zbog čega su morali kupovati deset puta skuplju naftu od Saudijske Arabije. Izrael s druge strane nema resursa, nema ničega osim puste zemlje. Nekada su imali jaffa naranče, a sada nemaju ni to. Funkcioniraju jedino kao vojna baza za američku vojsku. Režim u obje zemlje vrlo je rigidan, s tim da je u Izraelu bolja situacija jer postoji kakav-takav parlamentarizam, dok je u Iranu vrhovna vlast vjerski vođa kojega narod prihvaća, ali ga nije birao. Režim u toj zemlji je užasan“, ističe Strahija.
Aktualni rat vodi se, kao i drugi koje je SAD započeo, zbog nafte.
Prije početka rata u Iranu, sin Donalda Trumpa Baron kupio je naftu vrijednu stotine milijuna dolara i preko noći se obogatio jer je cijena doslovno drugi dan porasla. On je očito znao da se sprema napad. To je očito trgovanje povjerljivim informacijama, što je zakonom zabranjeno, no on za američkog predsjednika ne vrijedi, smatra Strahija. Kao i mnogi promatrači aktualnih zbivanja, o ratu koji su Trump i Netanyahu pokrenuli u Iranu kaže da nema opravdanja budući da nema dokaza da ta zemlja doista proizvodi nuklearne projektile.
Izvanzemaljci u Štrigovi
Brojna iskustva i znanja koja je stekao tijekom svojih putovanja inspiriraju Strahiju na pisanje znanstveno-fantastičnih priča. Ima u njima izvanzemaljaca, androida, putovanja vremenom, religijama i ratovima, a radnja je najčešće smještena u Međimurju.
Glavni lik priča je novinar Borna Hutinski kojem je posao istraživanje neobičnih događaja. Radi u novinama „Vijesti sa sjevera”, iako se ponekad čini naivnim, on to uopće nije. Također je, kao James Bond, zaljubljive prirode, pogotovo kada su u pitanju dame s drugih planeta koje trebaju njegovu pomoć.
U Štrigovi Borna istražuje tajanstveni institut koji su pokrenuli izvanzemaljci, a u Podturnu misterij vojnog androida pronađenog u Muri. Stvarna vijest o krugovima u žitu otkrivenim u Svetom Martinu na Muri tema su još jedne avanture fiktivnog međimurskog novinara, kao i zima koja je prije desetak godina smrznula Muru u Murskom Središću stvarajući ledene bregove visoke tri metra. To je iskustvo bilo inspiracija za priču o petom jahaču apokalipse.
Svoje znanstvenofantastične priče Strahija objavljuje u lokalnim časopisima „Ako”, „Hrvatski sjever” i „Kajkavski kalendar”, kao i u specijaliziranim SF publikacijama „UBIQ”, „Zadnje polje”, „AVIA”, „M511” i „Via Galactica“. O putovanjima i pričama koje piše održao je nekoliko predavanja u Čakovcu i Varaždinu.
“Inspiracija može doći iz raznih izvora. Ponekad je dovoljna mala vijest iz lokalnih novina ili neki neobičan prizor iz svakodnevice, mogućnosti su bezbrojne. Međimurje je samo po sebi puno mistike i legendi pa nije teško pustiti maštu na volju i kreirati priču. Ponekad se čini i da je stvarnost u kojoj živimo već sama po sebi znanstvena fantastika“, kaže Strahija.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3700
