Dugogodišnja predsjednica Azila Prijatelji Aleksandra Hampamer povukla se s čela udruge i o tome izvijestila na kolegiju načelnika i gradonačelnika Međimurske županije.
Ulogu predsjednika udruge preuzeo je Bruno Bujanić, kojem su članovi Azila Prijatelji ukazali povjerenje za vođenje udruge u novom mandatu. Iz udruge ističu kako je riječ o zahtjevnoj i odgovornoj funkciji koja podrazumijeva nastavak predanog rada na skrbi za napuštene životinje i daljnjem razvoju skloništa.
Godinama je Aleksandra bila jedno od najprepoznatljivijih lica borbe za prava životinja u Međimurju, a njezin rad obilježili su brojni projekti i inicijative koje su značajno promijenile pristup skrbi za napuštene pse i promicanju odgovornog odnosa prema životinjama.
Godine predanosti azil i životinjama
Aleksandra Hampamer iza sebe ima više od 15 godina aktivnog volontiranja u skloništu, dok se za prava životinja zalaže desetljećima kroz promicanje vegetarijanstva i veganstva. Kako ističe, tek izravan rad sa životinjama i susret s njihovim sudbinama dodatno su učvrstili njezinu predanost.
U tom razdoblju azil je izrastao u jedno od najaktivnijih i najvećih skloništa u Hrvatskoj, a pokrenuti su brojni projekti, među kojima se posebno ističe zbrinjavanje pasa iz romskih naselja Međimurja kroz koje je spašeno više od 2700 pasa, dok još oko 500 čeka zbrinjavanje.
Sudjelovala je i u nacionalnim inicijativama poput kampanje za zabranu držanja pasa na lancu te zagovarala izmjene Zakona o zaštiti životinja. Posebno važnom smatra promjenu zakona iz 2017. godine kojom je zabranjeno usmrćivanje životinja u skloništima nakon isteka roka od 60 dana.
Svakodnevni izazovi i osobna snaga
Rad u azilu, kako kaže, svakodnevno donosi stresne situacije i susrete s teško ozlijeđenim i napuštenim životinjama, no podrška ljudi koji prepoznaju trud i predanost daje snagu za nastavak. Iako priznaje da je umor sastavni dio svakodnevice, naglašava da je motivacija i dalje snažna.
Projekt kastracije i zbrinjavanja pasa u romskim naseljima, pokrenut uz potporu Međimurske županije i nadležnih institucija, i dalje traje, a problem prekobrojnosti pasa ostaje izazov koji zahtijeva širu društvenu uključenost.
Poruka zajednici i pogled naprijed
Ističe kako svatko može pomoći radu skloništa, bilo kroz udomljavanje, donacije, volontiranje ili dijeljenje informacija o psima koji traže dom. Naglašava da i male geste mogu napraviti veliku razliku.
Govoreći o osobnom pristupu životu, navodi kako joj ravnotežu donose meditacija, boravak u prirodi i vrijeme provedeno s obitelji, dok vjeruje da svijet postaje bolje mjesto kada se ljudi usmjere na dobro i male svakodnevne činove dobrote.
Promjena na čelu udruge označava novu fazu za azil, ali i nastavak rada na misiji kojoj je Aleksandra Hampamer posvetila velik dio života.
