Studeni je mjesec međimurske popevke pa smo si s KUD-om Belica zapopevali koju međimursku!
U mjesecu međimurske popevke, zaputili smo se u KUD Belica, gdje nas je dočekala veoma raspoložena ekipa – predsjednik Bojan Šarkanj i Martina Žišković Strahija.
Kad je KUD Belica tek počeo, davne 1983. godine, postojala je samo plesna sekcija. Danas se ovaj KUD može pohvaliti plesnom, tamburaškom i dvjema dramskim skupinama.
Iako je KUD u najboljim godinama, dugo nije bilo zainteresiranosti među mlađim generacijama.
Pokušavalo se preko društvenih mreža, ali izgleda da čak ni to nije dopiralo do mladih ljudi.
Sve dok nije došao sadašnji predsjednik Bojan Šarkanj i “stvorio” novu generaciju tamburaša nakon 15 godina!
“Mi smo na početku odlučili napraviti standardnu promociju koju smo imali svake godine putem društvenih mreža. Ali bolje je kad dođete osobno do ljudi. Puno više vas shvaćaju, puno ozbiljnije vas shvaćaju, puno lakše prenesete svoju emociju i poruku”, govori nam Bojan.
U dogovoru s ravnateljicom Osnovne škole Belica, Martinom Kolar, došli su na uvodni sastanak na kojem su bili prisutni svi roditelji učenika.
U konkretnim primjerima su objasnili roditeljima čime se bavi KUD, zašto je potrebno za Općinu Belica da ima svoje kulturno-umjetničko društvo, zašto je bitno da imaju pomladak.
“Nije bitno samo da imamo društvo koje je staro i koje odrađuje stvari. Bitno je redovito upisivati mlade članove, da vide tu ljubav prema kulturi i tradiciji”, govori nam Bojan.
Odlično se posložilo da i škola ima svoju tamburašku sekciju, tako da mladi tamburaši mogu umjesto jednom, vježbati dva dana u tjednu.
“Bitno nam je da dolaze ovdje u naše prostore tako da stvore neki kontakt s KUD-om, odnosno povezanost. Onda nam je lakše jer duže ostaju ovdje, a i postaju članovi KUD-a”, objašnjava nam Bojan.
Kad se pripremaju za neki novi nastup, isprva svaka sekcija uvježbava svoje, a kad navježbaju svi sve, vrijeme je da se napravi zajednička proba.
Voditeljica plesačke skupine je Martina Žišković Strahija, iako ona za sebe skromno kaže da je logistika KUD-a jer imaju koreografa koji odrađuje probe.
“Da, Tino Jelenić nam je voditelj koreografskog tima, ali svi moramo slušati Martinu”, govori nam kroz smijeh Bojan.
Voditelj tamburaša je Božo Premuš, za kojega nam Bojan govori da su ga često ljudi prekrstili, iako je on baš – Božo.
“On je stara duša naših tamburaša”, govori nam Bojan.
Voditeljica mlađe plesne skupine je Majda Janušić, koja je svoju ljubav života pronašla upravo u KUD-u.
Naime, kako nam Bojan i Martina govore, Petar Janušić, bivši predsjednik KUD-a, a sadašnji načelnik Općine Belica, zaljubio se na jednom sastanku.
“Bilo je to 2015. godine na skupštini u Strahonincu. Ja ću samo reći da on baš na toj skupštini nije slušao”, govori nam Bojan kroz smijeh.
Ispada da je Petar na skupštinu otišao sam, a vratio se, figurativno govoreći, sa ženom.
Mlađe tamburaše vode Tino Jelenić i Patricija Juračić, a dramsku sekciju Julija Novak i Stjepan Škvorc, iza kojeg stoje vrijedne nagrade i priznanja.
“Stjepan ne piše predstave samo za naš KUD, već i za druge. Mi smo tak’ velikog srca da svima pomažemo”, šali se Bojan, koji je predsjednik KUD-a tek nekoliko mjeseci.
Član društva je od 2022., a zanimljivo je i da je belički zet. Inače je iz Donjeg Vidovca, ali s time nitko iz društva nije imao problem – svi su jednoglasno rekli da ga žele za predsjednika.
“Naravno da mi je to bila velika čast da kao “neautohtoni” Beličanec preuzmem takvu ulogu i dužnost”, priznaje nam Bojan.
Iako je tek na početku, za karizmatičnog Bojana možemo reći da svojih 77 članova vodi s velikim entuzijazmom i ljubavlju.
Svoje članove opisuje u tri riječi i to bez previše razmišljanja: entuzijastični, živahni i izrazito, izrazito marljivi.
Najmlađi među njima su vrtićarci od šest godina, ali Bojan nam napominje da imaju i još mlađe podupiratelje KUD-a.
“Ti trogodišnjaci uvijek idu s nama na nastupe i sigurno će jednog dana biti članovi, samo čekamo mame da ih službeno upišu”, govori nam Bojan.
Neki od tih nastupa se pamte malo više od drugih. Priča nam tako Bojan da se mjesecima pripremao za nastup baš za godišnju priredbu u Belici.
“I tako, tjedan dana prije nastupa, ja slomim prst na nozi. I sad, umjesto da na prvom velikom nastupu prvi put plešem pred publikom i to domaćom, ja sam sjedio u prvom redu sa štakama”, prepričava nam Bojan koji se sad ipak može nasmijati toj nevolji.
Nevjerojatna je činjenica da to nije bio izolirani slučaj. Bojan je prije državnog natjecanja ponovno slomio prst na nozi, ali ovaj put mali prst.
“Evo, iz prve ruke, to jest iz prve noge, vam mogu reći da mali prst boli puno više od palca”, šali se Bojan na svoj račun.
Da se maknemo od ozljeda, počeli smo pričati o najdražem nastupu cijelog KUD-a pa nam je Martina Žišković Strahija rekla da bi to bila “Žetva”.
“Izvodili smo je više puta, i na smotri u Donjoj Dubravi i na otvorenju Muzeju Krumpira u Belici. Nije tipičan nastup, zanimljiv je, neobičniji nego inače”, govori nam Martina i dodaje da su im “instrumenti” zapravo kose za košnju trave.
Iako nastupaju po cijeloj Hrvatskoj, vole se zaputiti i izvan granica. Trenutno se pripremaju za nastup u Budimpešti gdje će izvoditi izvorne međimurske popevke.
Tom su prigodom zamolili nekadašnjeg voditelja folklorne sekcije, Stjepana Škvorca, da im pokaže stare plesove.
On je, naime, istraživao autohtone beličke plesove i napjeve te otkrio da zapravo postoji mala razlika između izvorno beličkog načina plesanja i pjevanja i međimurskog, ono što većina izvodi.
Marljivi folkloraši se pripremaju i za domaću publiku kao najstroži žiri pred kojim će nastupiti 7. prosinca u sklopu godišnje priredbe u Belici.
Nakon toga slijedi manifestacija u veljači pod nazivom “Korak uz korak, ruku pod ruku”, pa županijska smotra pa državna smotra.
Državna smotra im je gotovo zagarantirana jer su posljednjih nekoliko godina uvijek među odabranim skupinama na županijskoj smotri koje imaju tu čast nastupati na državnoj razini.
Belički kudaši rado izvode srcu drage pjesme, a to su “Belička himna”, “Kalamper, Kalamper” i “Kaj se pripetilo”.
Rođeni Donjovidovčanin nam priznaje da je njemu najdraža međimurska popevka ipak “Stiha, Stiha”.
Kako je i sam djelovao u KUD-u Donji Vidovec, gdje god da je išao, od Belice, preko studiranja u drugom gradu, pa i dijela života u Osijeku, pjesma “Stiha, stiha” ga je uvijek nekako podsjećala gdje je dom.
Na kraju su nam zapjevali, zasvirali i zaplesali pravu međimursku popevku “Klinček stoji pod oblokom”, a kako to zvuči kad Beličanci zagrme, poslušajte u videu.
