Na današnji dan, 11. listopada 1871., pogibijom Eugena Kvaternika slomljen je oružani pokušaj uspostave nezavisne hrvatske države, poznat kao Rakovička buna – jedan od najsimboličnijih trenutaka hrvatskoga 19. stoljeća.
Rakovička buna (odnosno Rakovički ustanak) bila je oružana pobuna protiv Austro-Ugarske na području Rakovice, vođena idejom političke samostalnosti i pravaškog programa. Počela je navečer 7. listopada 1871. u Broćancu, a već se 8. listopada proširila na Rakovicu i okolna sela. Kao cilj ustanka navodi se oslobođenje hrvatskoga naroda “ispod švabsko-madžarskoga gospodstva”, a oslonac je potražen u krajišnicima nezadovoljnima procesima u Vojnoj krajini.
Politička pozadina i uspon ideje Kvaternika
U ozračju nezadovoljstva nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.), dio pravaša okuplja se oko radikalnije strategije. Kvaternik – uz Antu Starčevića, s kojim je dijelio idejni korijen, ali i različita taktička polazišta – jača uvjerenje da se promjena ne može postići samo parlamentarnim putem. Previranja u Stranci prava, teškoće s ulaskom u Sabor i nemiri u Krajini dodatno su učvrstili njegovu odluku da upravo ondje pokuša pokrenuti oružani ustanak.
Uspostava “narodne vlade” i ratni plan
Privremena narodna hrvatska vlada uspostavljena je u Broćancu, u Čuićevoj kući, s Kvaternikom kao regentom. Imenovani su ministri – Petar Vrdoljak (unutarnji poslovi), Ante Rakijaš (rat), Vjekoslav Bach (financije) – te zapovjednici i župani ustaničke uprave. Proglas je najavljivao jednakost pred zakonom, pravedno sudstvo, ukidanje regimenti i uvođenje slobodnih županija, s naglaskom na općinsku samoupravu i dužnost svećenstva obiju vjeroispovijesti da poziva na slogu.
Prvi zamasi i slom
S oko 200 naoružanih graničara, Kvaternik kreće prema Rakovici, uz pridruživanje sela Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila. Uslijedila je kretnja prema Plaškom (10. listopada) bez većeg otpora, no vijest o nailasku ogulinske regimente uzrokuje rasipanje postrojbi: od približno 1700 okupljenih uz vođe ostaje nešto više od 400 ljudi. U povlačenju, u zoru 11. listopada, na području Ljupča klanca i Močila, na putu prema granici i nadi u bijeg u Osmansko Carstvo, Kvaternik, Vjekoslav Bach i Ante Rakijaš upadaju u zasjedu lokalnih protivnika u dosluhu s c. kr. vojskom – i bivaju ubijeni.
Epilog i nasljeđe
Nakon gušenja bune slijede masovna uhićenja i smrtne presude dijelu ustanika; pravaška je djelatnost privremeno potisnuta, a Ante Starčević pritvoren iako u ustanku nije sudjelovao. Tijela Kvaternika, Bacha i Rakijaša najprije su pokopana u zajedničkoj, neobilježenoj grobnici pokraj ceste, da bi 1921. – o 50. obljetnici – bila prenesena u Zagrebačku katedralu, uz Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana. Rakovička buna nije uspjela vojno, ali je ostavila dubok trag: učvrstila je memorandum hrvatske političke samosvijesti i postala simbol spremnosti na žrtvu za ideal državne neovisnosti.
