George Bernard Shaw rođen je na današnji dan. Njegove britke misli i društvena kritika i danas se čitaju kao da su napisane jučer.
Na današnji dan, 26. srpnja 1856., rođen je George Bernard Shaw, irski dramatičar, esejist, satiričar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Iako je prošlo više od stoljeća od njegovih najvažnijih djela, Shaw i dalje iznenađuje svojom aktualnošću – bilo da govorimo o politici, društvu, religiji ili svakodnevnom licemjerju.
Njegove misli, od kojih mnoge danas kruže društvenim mrežama kao “mudre izreke nepoznatog autora”, zapravo su bile oštra kritika društva njegova vremena. A zanimljivo, takav britki stil pisanja i otvorenost u govoru o društvenim slabostima sve je rjeđa pojava i u suvremenoj književnosti.
Tko je bio George Bernard Shaw?
Shaw je rođen u Dublinu, a u mladosti se preselio u London, gdje se ubrzo istaknuo kao kritičar, polemičar i ljevičarski mislilac. Bio je suosnivač Fabijanskog društva, političkog pokreta koji se zalagao za miran prijelaz prema socijalističkom društvu. No, najviše je ostao zapamćen po svojim dramskim djelima u kojima spaja humor, ironiju i duboku društvenu kritiku.
Njegova najpoznatija drama “Pygmalion” (1905.) kasnije je pretvorena u mjuzikl My Fair Lady, no izvorno je to bila priča o klasnim razlikama i predrasudama, ne samo romantična komedija.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1925., koju je prihvatio, ali je odbio novčani iznos uz poruku da “niti jedna nagrada ne može spasiti lošeg pisca, niti nauditi dobrom”.
Citati koji pogađaju i danas
Shaw je poznat po tisućama citata – britkih, provokativnih, duhovitih i istinitih. Evo nekoliko najpoznatijih koji zvuče kao da su pisani za današnje vrijeme:
- “Demokracija je proces u kojem biramo vladare koje zaslužujemo.”
- “Ljudi koji ne znaju ništa su sigurni u sve. Oni koji znaju – puni su sumnji.”
- “Napredak je nemoguć bez promjene, a oni koji ne mogu promijeniti mišljenje – ne mogu promijeniti ništa.”
- “Razuman čovjek se prilagođava svijetu. Nerazuman ustraje u pokušaju da svijet prilagodi sebi. Zato sav napredak ovisi o nerazumnom čovjeku.”
- “Problem s političarima je što, kad god im date rješenje, oni stvore novi problem.”
Zvuči poznato, zar ne?
Bi li Shaw uspio danas? I tko mu je sličan u Hrvatskoj?
Shaw nije bio politički korektan. Govorio je ono što misli, često riskirao reputaciju i nikad nije pisao da bi se nekome svidio. Njegova su djela bila ogledalo društva – bez filtera. U današnjoj medijskoj i književnoj klimi, u kojoj se često traži “siguran ton” i “uredna forma”, Shaw bi možda bio kritiziran kao “preoštra retorički”, ali bi sigurno imao široku publiku.
Kad bismo ga usporedili s hrvatskim autorima – vjerojatno bi najbliži duhovni srodnici bili:
- Predrag Lucić i Boris Dežulović – zbog svoje satirične oštrine i intelektualne dubine.
- Damir Karakaš – zbog pisanja bez zadrške o licemjerju društva i boli pojedinca.
- Ante Tomić – zbog sposobnosti da kroz humor i ironiju secira stvarnost.
- Ivica Ivanišević – zbog misaonih i komunikativnih eseja s dozom društvene odgovornosti.
No, Shaw je bio i ideolog, filozof i društveni reformator. Njegov spoj aktivizma i umjetnosti rijetko se viđa, i teško ga je do kraja usporediti s bilo kim tko piše samo za književnost – Shaw je pisao da mijenja svijet.
Kazalište kao borba, a ne zabava
Shaw je smatrao da kazalište ne smije služiti samo za razonodu, nego mora izazvati. U njegovim dramama nije bilo “pozitivaca i negativaca” – bilo je stvarnih ljudi, s manama, lažima i dvostrukim standardima. On je publiku tjerao da preispituje vlastita uvjerenja, a ne da tapka po dlanovima.
U vremenu kad je i u Hrvatskoj često pitanje – “Tko smije reći istinu?” – Shaw ostaje vječni podsjetnik da se istina ne mora vikati, ali se mora reći.
