Između Žiškovca i Zasadbrega svakodnevno niče novo divlje odlagalište otpada. Jedna mještanka svojim sarkastičnim tekstom šalje poruku savjesti.
„Poštovana/i,
obraćam Vam se s molbom za objavu autorskog teksta i fotografija vezano uz odnos naših sugrađana Međimuraca prema okolišu.“
Tako započinje pismo koje nam je pristiglo od zabrinute mještanke međimurskog kraja, potaknuto, kako sama piše, „prvenstveno tugom i ljutnjom zbog poražavajućeg stanja okoliša na lokalnoj razini – konkretno na području između Žiškovca i Zasadbrega gdje sam odrasla i gdje živim.“
Riječ je o tekstu koji na sarkastičan način proziva svakodnevno zagađivanje okoliša, odbačeni otpad uz prometnice i nesavjesno ponašanje pojedinaca koje, kako piše, „ništa više ne može šokirati“.
„Svakodnevno, ali doslovce svakodnevno ima novog smeća. U posljednjih mjesec dana to više nije samo ‘usputno smeće’ koje se baca kroz prozor automobila, već glomazni otpad. Uz cestu prema Zasadbregu.“
Uz pismo su priložene i aktualne fotografije – neugledne hrpe glomaznog otpada, stari madraci, dijelovi namještaja, pa čak i bijela tehnika nasred livade ili šume. Sve to u području koje bi trebalo biti simbol prirode, zelenila i mira.
„Znam da često dobivate ovakve mailove i da je ovo samo kap u moru, kao i da je to Sizifov posao ili krik u prazno. Ne znam više što bi se trebalo dogoditi da Međimurcima proradi svijest i osnovna kultura“, piše autorica.
No, zaključuje tekst riječima koje pokazuju da nada ipak postoji:
„Ipak ću odabrati i dalje biti utopist koji vjeruje da se pritiskom javnosti neke stvari mogu promijeniti.“
Radi zaštite privatnosti, ime i prezime autorice ne objavljujemo, ali objavljujemo njezin apel, fotografije i poruku savjesti – s nadom da će barem kod nekoga proraditi.
U nastavku prenosimo njezin sarkastični komentar u cijelosti:
[MEĐIMURJE, KAK SI LEPO ZELENO]
Zahvaljujem svojim sugrađankama i sugrađanima na izrazito obazrivom odnosu prema okolišu. Briga i poštovanje koje pokazujete je uistinu dirljivo! Divno je svaki dan brojati novo smeće. Vjerujem da je pravi užitak dok se voziš automobilom samo gumbićem spustiti prozor i PUF! – riješiti se otpatka hrane, kutije iz kojeg si pojela kekse, omot od kebaba koji je bio tako sočan, kutije cigareta, škrnicla u kojem si pojeo najmirišljavije pecivo, plastične boce, staklene boce… A tek olakšanje koje slijedi nakon što obaviš veliku nuždu i upotrijebljene maramice ili toaletni papir ostaviš kraj ceste… Milina!
No, da ne bi mislili da se tu staje. Konkurencija kreativnih duša u zagađivanju je nevjerojatna! Ne znam točno koje od ovih troje bi trebalo predložiti za eko-čuvara: onog koji se riješio kućnog smeća, onog koji je jučer istresao cijelu vreću limenki, onog koji je odlučio da stari plastični stolac baš dobro pristaje uz drvo kraj ceste, genijalac koji se riješio svog crijepa na poljskom putu debelo ga zasipajući tako da je sigurno da ovdje bude još barem stoljeće i da ni jedna životinja tu ne može proći a da ne razreže svoje šapice. Ili onaj koji je ostavio svoj trag starim televizorom kojeg ću svaki dan prolazeći ovuda gledati ne samo ja, nego i unuci mojih unuka! E pa hvala!
Sve ove blagodati možete pronaći na sporednoj cesti prema Zasadbregu na koju skrećete sa državne ceste D209 između Žiškovca i Štrukovca. Oni koji ovuda svakodnevno prolaze će se sigurno pobrinuti za još zanimljivih izložbenih primjeraka!
Izgleda da Balkan nije samo geografski pojam, već i stanje uma! Ovo nije civilizacija, ovo je DNO DNA!
