Posljednjih su godina česti upiti kako suzbiti smrdljivog martina na voću i povrću
Radi li navedena vrsta kukaca štete u hortikulturi ili su unesene nove invazivne vrste stjenica koje zbog klimatskih promjena brzo povećavaju populaciju i pričinjavaju na voćnom i povrtnom bilju?
Kukci su najbrojnija skupina živih bića na Zemlji. Smatra se da samo 1 % poznatih vrsta kukaca ubrajamo u štetnike poljoprivrednih kultura (stvaran broj kukca na našoj planeti još nije konačno poznat jer se svake godine otkriva mnoštvo novih vrsta). Poznati su povijesni carski ukazi o suzbijanju skakavaca stariji od 1.000 godina prije Krista. U srednjem vijeku štete koje su nanijeli kukci smatrane su božjom kaznom.
U Hrvatskoj je prisutno blizu tisuću vrsta kukaca – poljoprivrednih štetnika. Neki od njih se javljaju redovito svake godine, a drugi samo povremeno. Mnogo su brojnije vrste kukaca koje se također hrane na poljoprivrednim kulturama, ali toliko malo da ne uzrokuju gubitke. Postoji i mnogo kukaca, prirodnih neprijatelja štetnika (predatori i paraziti), a među poznatijima su predatorske stjenice (uz grabežljive grinje, božje ovčice i parazitske osice). Novija istraživanja su dokazala da korisne stjenice (Orius spp.) čine u hrvatskim voćnjacima i vinogradima jedan od ključnih korisnih organizama!
Posljednjih dvadesetak godina bilježimo nagli porast brojnosti i učestalosti pojave u hortikulturnoj proizvodnji (povrćarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu) od fitofagnih stjenica (vrste koje mogu izazvati oštećenja na biljkama). Ujesen susrećemo vrste smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa) i smrdljiva greta (Dolycoris baccarum), česte stjenice spljoštena tijela, velike oko 10 mm sa smeđom osnovnom bojom, koje na dodir štrcaju neugodan obrambeni miris (katkad prezime u zatvorenim prostorijama pa ih gotovo svi poznajemo). Dugo su prisutni u našim krajevima i struka nije upozoravala na njihovu štetnost u biljnim usjevima! Pažnju međimurskih vinogradara je moguće privukla zelena stjenica vinove loze (Lygus spinolai) tijekom hladnog proljeća 2006. godine kada je u većoj mjeri pričinjavala štete na nekim vinskim sortama (npr. moslavac bijeli ili šipon, rajnski rizling, sauvignon i dr.)!
Stjenice su kukci tro-uglaste glave i nejednake strukture krila (prednji par krila ima donji dio očvrsnut, preostali (vršni) dio prednjih krila i cijela stražnja krila su opnenasta (“prozirna”). Usni ustroj je pretvoren u bodlju (rilo) kojim stjenice bodu i sišu. Ličinke su izgledom slične odraslim oblicima, samo su veličinom manje i nemaju krila. Vrlo su proširene poljske ili šarene stjenice (različite Lygus vrste). Imaju duguljasto-ovalno tijelo, najčešće veliko 5 – 7 mm, zelenkasto-smeđe boje, a prisutne su na livadama, djetelištima i lucerištima (ili drugim usjevima gustog sklopa – žitaricama). Već godinama bilježimo štete od ovih vrsta pri uzgoju krizanteme na otvorenim gredicama (kasnije zaštićenim “visokim tunelima”). Također, mnogi drvoredi platana su više desetaka godina jače napadnuti mrežastom stjenicom platane (Corythuca ciliata), a posljednjih se godina u našoj zemlji pojavila mrežasta hrastova stjenica (Corythuca arcuata) koja pustoši šume i “prijeti voćnjacima”.
Nekako istovremeno javljaju se na voću i povrću dvije invazivne vrste stjenica koje oblikom i veličinom tijela nalikuju smrdljivom martinu! Stručne službe u srednjeeuropskim voćarskim regijama (Švicarska, Austrija, sjeverna Italija) već neko vrijeme upozoravanju na štetnost novije egzotične i invazivne vrste: “smeđe-mramorne-smrdljive stjenice” (Halyomorpha halys) (vidi Sliku 2.)(npr. na plodovima krušaka, jabuka, breskvama…)! Posljednjih godina u jačim se populacijama pojavljuje u nekim međimurskim voćnjacima!
U proizvodnji rajčice, paprike, graha, uljne tikve i soje predstavlja Nezara viridula ili zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) Kao i prethodnu vrstu, ubrajamo ih u red rilčara (Hemiptera), podred stjenica (Heteroptera) i porodicu štitastih stjenica (Pentatomidae). Štetnik je prisutan u našoj zemlji već duže vrijeme, ali posljednjih godina se dojavljuju sve veće štete na različitim biljkama u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Javlja se na brojnim drugim biljnim vrstama različite gospodarske vrijednosti: krumpiru, patlidžanu, batatu, grašku, pšenici, kukuruzu, suncokretu, stočnom grašku, ricinusu, djetelini, malini, breskvi, orahu, limunu, jorgovanu, kalini, pasiflori i paulownii!
Smatra se da povećanju brojnosti i štetnosti fito-fagnih stjenica pogoduje više činitelja: (1) međunarodna trgovina, (2) klimatske promjene, (3) povećanje voćnih nasada u kojima se razmaci između redova poboljšano održavaju sjetvom određenih smjesa trava (poticajna mjera iz Programa ruralnog razvoja) te (4) manji broj učinkovitih pripravaka za njihovo usmjereno suzbijanje.
Podrijetlo invazivnih stjenica: Smeđe-mramorna-smrdljiva stjenica (Halyomorpha halys) je podrijetlom iz Kine, Japana, Koreje i Tajvana, odakle se krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina proširila u druga područja diljem svijeta (Sjeverna i Južna Amerika, Europa). Odrasli oblici i ličinke se hrane na više od 100 biljnih vrsta, među kojima su značajni hortikulturni nasadi (jabuke, breskve, kruške), ali i drugi poljoprivredni usjevi (kukuruz, soja, rajčica, paprika, grah…). Zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) je već dugo godina poznat i opisan štetnik u većini svjetskih područja gdje klimatološki dominiraju toplina i sparina (tropska područja): npr. Srednja i Južna Amerika, Mediteran, Bliski Istok, Afrika, Malezija, Filipini, Indonezija, Japan i Pacifik.
Prezime obično odrasli oblici stjenica na skrovitim mjestima, odakle u proljeće prelijeću na osjetljive usjeve. Stjenice su vrlo pokretljive, a ovisno o toplini razvoj jedne pokoljenja traje 30 – 45 dana, pa tijekom “vrućih” sezona mogu razviti više generacija (kod ove vrste je zabilježen razvoj do šest generacija godišnje). Odrasle stjenice su veličine 17 mm (zelene štitaste stjenice su nešto manje: 11 – 15 mm), mramorno-smeđe boje (s gornje ili leđne strane tijela stjenica dominira tamno-smeđa, a s donje ili trbušne strane prevladava kremasta svijetlosmeđa boja. Boja nekih jedinki može poprimiti različite nijanse: crvenkaste, bakarne, sive, svijetlosmeđe i crne! Jaja odlažu u jajna legla na naličju lišća (do 28 jaja u jajnom leglu) (svijetlosive do bijele boje). Jedna ženka za svog života odloži do 400 jaja. Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija, a prvi se stadij ne hrani.
Ličinke različitih stadija su različite boje. Štete pričinjavaju ličinke L2-L5 i odrasli oblici bušenjem biljnog tkiva i sisanjem sokova. Hrane se svim biljnim dijelovima na više od 100-ak vrsta, a posebno mladim zelenim tkivom, plodovima i sjemenjem. Sisanjem sokova u biljno tkivo slinom luče toksine pa svojom ishranom smanjuju prinos i kvalitetu, a pritom mogu biti prenositelji drugih patogena. Često se na mjestima uboda zelenih stjenica javljaju simptomi promjene boje i deformacije, a napadnute biljke usporeno rastu. Napadnuti plodovi povrća i voća gube prirodnu boju kožice, dobivaju gorak okus i tržno se ne mogu iskoristiti.
U godišnjoj strategiji kontrole smeđe-mramorne-smrdljive i zelene štitaste stjenice u voćnjacima povrtnjacima vrlo je važno na vrijeme uočiti i suzbijati prvu ili prezimljujuću generaciju zelene stjenice (najčešće u svibnju ili početkom lipnja). Nažalost, registriranih insekticida za suzbijanje smeđe-mramorne-smrdljive i zelene štitaste stjenice u našoj zemlji nema (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)! Ipak, našim višegodišnjim pokusima potvrdili smo odličnu posrednu djelotvornost nekih djelatnih tvari. Među insekticidima koji se s ograničenjima smiju koristiti u integriranoj proizvodnji povrća dobar posredni učinak na biljne stjenice pokazuju acetamiprid u pripravku Mospilan (vidi Tablicu 1.). Također, u literaturi se među botaničkim (biljnim) insekticidima za ekološko suzbijanje nekih fito-fagnih stjenica navodi prirodni piretrin (npr. u pripravcima Abanto, Asset, Krisant, Piretro natura) i azadiraktin (NeemAzal).
Biljni piretrin je dobiven iz biljke dalmatinski buhač (Chrysanthemum cinerariaefolium) i često se primjenjuje u ekološkoj proizvodnji (0,06 – 0,075 %). Dopušten je za primjenu u voćarstvu (breskva, nektarina, marelica, šljiva trešnja). Registriran je za suzbijanje lisnih uši, cvrčaka ili cikada i štitastih moljaca (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/), a u literaturi se navodi i njegova djelotvornost na gusjenice, kornjaše i stjenice!
Azadiraktin (NeemAzal) (0,3 %) je biljni pripravak koji sadrži djelotvorne tvari iz koštice tropskog neem drva. Dopušten je u ekološkoj proizvodnji, a distributer navodi da suzbija stjenice u nasadima lijeske.
VAŽNO: Trenutno nemamo feromona na našem tržištu radi praćenja populacije ovih stjenica, dok ih ljepljive (obojene) ploče, mirisni mamci i svjetlosne lampe ne privlače. Kada čuju buku (npr. “metoda otresanja”), stjenice padaju i skrivaju se u travi (zatravljeni prostor u voćnjaku) (“skrivene stjenice”)! Odluku za preventivne mjere suzbijanja fito-fagnih stjenica u voćnjacima i povrtnjacima donosimo temeljem zabilježenih šteta na plodovima iz proteklih sezona!
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3623