Stvari se trebaju dogoditi da bi se shvatila bit. Samo pričanje o tome može biti i nedostatno i biti na površini.
Pa ipak čak i samo pričanje o tome da se doživi 55 godina od
mature najčešće kod slušaoca dotakne neki emotivni nerv ganuća i
divljenja…
Ali doživjeti to, zaista je ganutljivo, emotivno, duboko i pravi
privilegij. Nažalost, nisu to doživjeli svi koji su zajedno s
nama tijekom školovanja išli ka cilju i želji da budemo promjena
koju želimo vidjeti u svijetu (malo parafraziram Gandhija).
Mi smo evo ove subote 27. svibnja imali privilegij proslaviti 55.
godišnjicu mature sastavši se zajedno sva 4 razreda u našoj
školi, gimnaziji “Josip Slavenski” u Čakovcu, i biti nekoliko
trenutaka u razredu kao nekad.
Doduše sa nama je bio samo jedan razrednik-prof. Šopar Ivan.
Nažalost ostalo troje su pokojni: prof. Lucija Pavlović, prof.
Marijana Patkai i prof. Dragutin Toma.
Naše je druženje nastavljeno duboko u noć u restoranu “Bambino”
uz prisjećanja na školske dane i prepričavanja dogodovština, uz
čvrstu odluku i obećanje da ćemo se opet sresti već za dvije
godine.
Na slici s lijeva na desno, gornji red: Bedić Ivan, Antonije
Antun, Kipke Dražen, Filipić Emil, Horvat Milan, Todorović Duško,
Gedrich (Kovačić) Ljiljana
Drugi red: Ivanek Krešimir, Stojko (Čukušić) Katica, Kovač
(Matotek) Đurđa, Bosnić Jadran, Jelačić (Švenda) Slava,
Matuzović-Lonac Mirjana, Šafarić Teodora , Makovec Aleksandar,
Donji red: Vladimir Marciuš, Mislović Anica, Jungvirth
(Hegeduš)Marija, Bubek (Posavec) Biserka, Jelavić (Merlić) Vesna,
Vadlja (Črep) Slavica, prof. Šopar Ivan, Šalamon (Bratuša) Đurđa,
Milas (Tomić) Marija, Bartolić (Goričanec) Marija Debelec
(Lončarić) Anica