Prelazak na ljetno računanje vremena se bliži, donoseći sa sobom jedan sat manje sna za sve nas
Krajem ožujka, točnije u noći sa subote, 30. ožujka, na nedjelju, 31. ožujka, kazaljka će se pomaknuti s 2 na 3 sata ujutro. Pomicanje kazaljki na satu obilježava početak ljetnog računanja vremena.
Za ovu praksu, zbog koje svake godine iznova imamo taj jedan “izgubljeni” sat sna, zaslužan je novozelandski entomolog George Vernon Hudson. Hudson je svoja istraživanja o prilagodbi životu u različitim uvjetima usmjerio prema ljudskom bioritmu te došao do zaključka kako bi čovjeku više odgovarao život danju nego noću.
Još davne 1895. godine, Hudson je predložio pomak kazaljki na satu za dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljeta iskoristilo više danjeg svjetla nego u popodnevnim satima. Ideja je bila jednostavna: s više svjetla u kasnijim popodnevnim satima, ljudi bi imali više vremena za aktivnosti nakon radnog dana, potičući time i ekonomski rast.
Prvi put praksu pomicanja sata uveli su Nijemci 1916. godine, a kasnije su im se pridružile i Velika Britanija te SAD. Hrvatska je započela s ljetnim računanjem vremena 1983. godine te se od tada pridržava ovog običaja.
Danas većina zemalja u Europi i gotovo cijela Sjeverna Amerika prakticira pomicanje kazaljki na satu dva puta godišnje, čime se prati prirodni ritam promjene svjetlosti u različitim godišnjim dobima.
Ljetno računanje vremena, iako ima svoje pobornike i protivnike, postalo je neizbježan dio naše svakodnevice, obilježavajući prijelaz iz zimskog u ljetno računanje vremena i obrnuto, dok nam vrijeme donosi nove ritmove i navike.
