Vozačica Vesna zaključuje kako nije bitno jesu li vozači muškarci ili žene, već je ključ u odgovornosti i pažnji
Vesna Sobočanec (42) iz Pribislavca nije tek obična žena – ona je vozačica autobusa i ponosno ističe da je to zanimanje koje joj je u krvi. Suprotno tradicionalnim rodnim ulogama, Vesna je prije četiri godine ostvarila svoj dugo sanjani cilj i postala vozačica autobusa.
Njezin otac, poznati autoprijevoznik Frenki, Franjo Topličanec, bio je njezin uzor i mentor. Odrasla je u autobusu, često prespavajući u vozilu dok bi njezin otac vodio izlete i ture. Kada bi ju vidjeli za upravljačem autobusa, ljudi bi joj često rekli: “Samo smo čekali”.
Vesna, tehničarka cestovnog prometa i kvalificirana vozačica, provela je veći dio svog radnog vijeka kao terenska komercijalistica prije nego što se odlučila na hrabri korak prema vozačkoj karijeri. Suprug ju je podržao u toj odluci, iako nisu svi bili oduševljeni. Njezina majka, koja je oduvijek imala strah od toga zanimanja, sada svoj strah prenosi na Vesnu na šaljiv način.
Unatoč predrasudama, Vesna hrabro vozi autobuse, trenutno na rutama prema školi u Prelogu i Orehovici, te povremeno po međimurskim bregima. Iako su njene relacije trenutno unutar Hrvatske, Vesna sanja o vožnji i izvan granica zemlje.
Kao majka dva sina, Vesna se suočava s dodatnim izazovima, ali je uvijek uspijevala usklađivati obiteljski život s radom. Vozači autobusa moraju biti iznimno odgovorni, a Vesna ističe kako je praćenje prometa i briga o putnicima od ključne važnosti. “To nije samo vožnja, to je stvaranje ugodnog iskustva za sve putnike”, naglašava.
Svoj radni dan Vesna oblikuje u skladu s voznim redom i pauzama koje zakon nalaže. Vozači imaju limit od četiri sata neprekidne vožnje, nakon čega slijedi obvezna pauza. Vesna ističe važnost praćenja vlastitog tijela i odmora, jer prekršaj može rezultirati visokim novčanim kaznama.
Unatoč nekim izazovima, poput prometne nesreće koju je doživjela u mladosti, Vesna je ostala predana svom pozivu. Njezina strast prema vožnji i autobusima naslijedila se i na njezine sinove, posebno na mlađeg, koji dijeli njezin entuzijazam.
Vozačica Vesna zaključuje kako nije bitno jesu li vozači muškarci ili žene, već je ključ u odgovornosti i pažnji. – Najvažnije je pratiti promet oko sebe i brinuti se za sve putnike. To je vještina koju trebate njegovati, ističe, dok se bavi svojim poslom s osmijehom na licu.
