Muzejske čuvaonice Muzeja Međimurja čuvaju od zaborava i uporabne povijesne i arheološke predmete o kojima brine diplomirana arheologinja i profesorica povijesti, viša kustosica Branka Marciuš
Ona nas je povela u doba od prije gotovo tri tisuće godina kada su tadašnji imućniji stanovnici našeg područja medovinu, vodu ili vino spremali u vrčeve poznatije pod nazivom askos.
Jedinstveno nalazište
– Postupne promjene uzrokovane poznavanjem tehnoloških postupaka izrade željeznih
predmeta utjecale su na formiranje arheološkog razdoblja, koje je prema novo upotrebljavanoj kovini dobilo naziv željezno doba. Promjene su uz one u oblikovanju željeza i keramike, nastale i u društvenim odnosima jer je uspon rudarstva i trgovine ubrzao proces društvenog raslojavanja započet još u brončano doba te uvjetovao stvaranje vladajućega sloja ratnika i trgovaca. A njihovu su moć i bogatstvo oslikavali grobovi pod zemljanim humcima ili tumulima bogato opremljeni grobnim prilozima poput oružja, nakita, keramičkih posuda te konjske i konjaničke opreme, opisuje Marciuš nastanak jedinstvenog nalazišta u okolici Goričana gdje je i pronađen askos.
-Nekropola grobnih humaka Starije željezno doba međimurskoga međurječja trajalo je od sredine 9. stoljeća pr. Kr., a njegova je početna faza ustanovljena arheološkim iskopavanjima nalazišta Gorica u Goričanu gdje su otkriveni ostaci naselja s poluukopanim objektima, datirani u sam početak starijega željeznog doba. Područje Goričana i njegove neposredne okolice ujedno čuva najvrijedniju stariježeljezno dobnu prapovijesnu baštinu Međimurja s nekoliko urbiciranih naseobinskih nalazišta te znamenitim grobljem ispod tumula odnosno, najvećom poznatom željeznodobnom nekropolom grobnih humaka u Hrvatskoj, opisuje kustosica.
Stariježeljeznodobni grobovi ispod tumula pripadali su višim slojevima zajednice. Imali su svrhu isticanja moći i položaja istaknutih članova društva, kao primjerice ratnika te rodovskih ili plemenskih vođa. Grobu su prilagane keramičke posude u kojima se nalazila popudbina, ali i predmeti koje je pokojnik koristio za života te darovi za zagrobni život, kao primjerice, nakit, dijelovi nošnje, vojna oprema i oružje.
Askos
Među arheološkim nalazima goričanske nekropole rijetkošću, oblikom i kvalitetom izrade ističe se grafitom oslikan askos ili vrč za piće.Osim svog posebnog oblika, goričanski askos ima dršku na kojoj je figura većega goveda u pratnji dva manja. Datira u 7. stoljeće pr. Kr. Te pripada najljepšim primjercima svojega vremena. Ovakve su posude zajedno sa šalicama za posluživanje činile komplete često korištene tijekom gozbovanja na što upućuju njihovi učestali nalazi dokumentirani među inventarima ratničkih grobova, pojašnjava Marciuš čuvani predmet koji je danas jedan od glavni turističkih simbola Općine Goričan.
Plodnost i ponovno rađanje
Kustosica navodi i da se motiv bika s obzirom na naglašenu važnost njegove plodnosti, povezuje sa štovanjem Sunca kao pokretačke snage u prirodi koja će nakon umiranja omogućiti ponovno rađanje, odnosno plodnost.
-U grčkoj mitologiji bik se pojavljuje kao obličje koje poprimaju bogovi, ali i čudovišta. Dakle s jedne strane simbol bogova predstavlja plodonosnu snagu Sunca, a s druge pak strane mračne sile koje donose uništenje i propast u podzemni svijet. Upravo zbog toga je bik smatran svetom životinjom kojom gospodare bogovi.
Smatra se da goričanski askos prema tome sjedinjuje ideju plodnosti i rađanja, odnosno simbolizira život, zaključuje Branka Marciuš.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3588
