Danas palimo prvu adventsku svijeću koja simbolizira nadu i vjeru
Danas je prva nedjelja došašća ili adventa, što je u crkvenoj
godini vrijeme priprave za Božić, odnosno Kristovo rođenje, a
prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine. U
došašća prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja pa
vjernici bdiju kako bi prepoznali Boga koji dolazi. Pali se prva
adventska svijeća koja simbolizira nadu i vjeru.
Starozavjetni proroci i Isusovo rođenje
U prvome dijelu došašća vjernici se pripravljaju za slavni
Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u
drugom dijelu, od 17. do 24. prosinca pripremaju za Kristov
rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom. Došašće
počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. prosinca na
Badnjak. U liturgiji došašća prevladava ljubičasta boja.
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup
Perpetuo iz Toursa počeo pripravu za Božić. U 6. stoljeću papa
Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se
zadržalo do danas i ukinuo suzdržavanje od jedenja mesa i
mliječnih proizvoda za vrijeme došašća.
U Starom zavjetu proroci su navješćivali Isusovo rođenje, poput
proroka Natana koji kralju Davidu naviješta da će se Spasitelj
roditi iz njegove loze: “Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji
će se roditi od tvoga tijela i utvrdit ću njegovo
kraljevstvo”. Prorok Izaija navijestio je Isusovo rođenje:
“Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime
Emanuel!”, a prorok Mihej da će se Isus roditi u Betlehemu.
Mise zornica i adventski vijenac
U vrijeme došašća se služe rane jutarnje sv. mise – zornice,
inače vrlo raširena pobožnost u sjevernim hrvatskim krajevima.
One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić.
Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju
se i na zornicama. Neke od poznatijih su: “Padaj s neba”,
“Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo
Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice
male”. Adventski vijenac je simbol borbe čovjeka protiv
životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski
vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov Križ i
Uskrsnuće.
Plete se od zimzelenih grančica tako da nema početka ni kraja što
označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju
besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a
cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u
vijencu i grančica ružmarina jer je ona prema legendi čuvala
Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.
Adventski vijenac čini dva temeljna simbola – krug i svijeće
odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju
četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje,
utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.
Na sv. Barbaru, 4. prosinca, u hrvatskim krajevima je običaj
sijanja pšenice. U nekim krajevima pšenica se sije na sv. Luciju.
Običaj seže do starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine.
Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša,
bujnija i zelenija. Kada pšenica naraste, oko nje se veže vrpca
od hrvatske trobojnice.
Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije slavi se 8.
prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je
svečano proglasio papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Arkanđeo
Gabrijel nazvao je Mariju kao “punu milosti”, a crkveni oci
nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj
teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla
začeti Isusa.
Sveti Nikola
U vrijeme došašća, slavi se i dan sv. Nikole (6. prosinca),
negdje zvan i “Nikolinje”. Tada se darivaju djeca po uzoru na sv.
Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor
donosio darove siromašnim ljudima. Sv. Nikolu prate anđeli i
Krampus ovisno o tome radi li se o dobroj ili zločestoj
djeci, koja od Krampusa dobivaju šibu, koja je obično zlatne
boje. Djeca čiste svoje čizmice i stavljaju ih na prozore prije
spavanja, noć prije dana sv. Nikole. Ujutro, kad se probude,
dočekaju ih čizmice pune poklona.
U nekim krajevima središnje Hrvatske, ukućani se sakriju ispod
prozora i zveckaju lancima, plašeći djecu, da prolazi Krampus i
tako ih potiču, da budu poslušna i dobra. Na sv. Luciju, 13.
prosinca, su brojni običaji širom Hrvatske. Primjerice i onaj kad
djevojke upisuju imena 11 momaka na papiriće, a jedan ostave
praznim. Svaki dan vade jedan papirić i spale ga. Vjeruju, da je
ime koje posljednje ostane – ime momka za kojeg će se udati. A
ako je posljednji papirić prazan, sljedeće godine neće se
udati. Na Svetu Luciju sijala se i božićna pšenica kao
simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Ukrašavala se
hrvatskom trobojnicom.
Na isti se dan darivaju djeca po Slavoniji i Dalmaciji. Dječaci
obilaze kuće s dobrim željama kod Hrvata u Mađarskoj, a čestitari
bačkih Bunjevaca zažele, da kvočka čvrsto sjedi na jajima. Hrvati
u okolici Sarajeva obilazili su kuće tražeći tko će im što dati.
Obično su im darivali jaja, ponešto novaca i sl. Budući, da je
sv. Lucija zaštitnica očiju postoje i običaji vezani za to. Taj
dan štede se oči pa se ne rade ručni radovi u okolici Zagreba,
kod Hrvata u Bosni i bačkih Bunjevaca.
Djetinjce, materice i očiči običaji su vezani za tri tjedna prije
Božića. U južnoj Dalmaciji i istočnoj Hercegovini, na djetinjce
stariji ljudi traže da im djeca darivaju voće kao otkupninu.
Na materice traži se otkupnina od žena, a na očiće otkupnina od
muškaraca. Običaji postoje u Zagori, Sinjskoj krajini, kod
Bunjevaca u Bačkoj i Hrvata u BiH. Otkupninu većinom čine
slatkiši, orasi, lješnjaci i drugo uglavnom suho voće.
Dan sv. Tome Apostola, 21. prosinca, ponegdje se zove i Tucin dan
ili Tučin dan. Tada se rade velike pripreme za Božić. Pripremaju
se božićne pečenke i peku božićna peciva. U Bosni peciva imaju
posebne nazive: kruvokriž, sv. Toma mlivosija i sl. Radi se
okrugli kruh na koji se urezuju križevi, razne šare i modelirani
likovi. Na Jadranu, osim okruglih kruhova, mijese se i kruhovi
različitih oblika. Često se u panonskim krajevima naprave dva
kruha: jedan za Badnjak, a drugi za Božić.
Ime Badnjaka povezano je s riječju “bdjeti”, jer
se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Zbog običaja bilo
je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale
i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće,
tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom
trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane te molitva
za njih.
Na Badnjak su ukućani rano ustajali, a žene su napravile božićni
objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za večeru, jer se
na Badnjak posti. Muškarci su pak hranili stoku, koja je trebala
biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripremali
drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaćice potom
pripravljale.