Zvonkec je kukuruzna zmija stara deset mjeseci. Još je mlad, pa je dug tek pola metra. Kad odraste, Zvonkec bi mogao imati i preko jednog metra. Jede male miševe, pinkije, stare tek nekoliko dana, a kad naraste, jest će i veće.
– Ime mu je dala moja djevojka – otkriva nam Marijan Horvat (25) iz Male Subotice kod Čakovca, koji je životinje zavolio još kao petogodišnji dječak. Trčao je po seoskom dvorištu za patkama, kokošima, mačkama i psima. Prije dvije godine odlučio je baviti se teraristikom i nabaviti neobičnije kućne ljubimce. Jedan od njih je Zvonkec, kojeg je kupio preko oglasnika.
Kukuruzna zmija je idealna za početnike jer nije prezahtjevna. No, u terarijima u sobi Marijan drži još neobičnije ljubimce – tarantule. Ima ih čak 17 vrsta. Jedna od podjela tih paukova je na one iz starog i novog svijeta. Samo ih znalci mogu od oka raspoznati. Tarantule iz starog svijeta otrovnije su i agresivnije, dok one iz novog, u koji spada Amerika, grizu s manje bolnih posljedica. No, zato imaju još jedno oružje – dlačice koji mogi iziritirati kožu. Marijan je za početak izabrao one manje opasne. Nabavio je jednu, pa drugu i došao do 17. I neće tu stati.
– Bit će ih sigurno više jer me tarantule fasciniraju. Žive od 10 pa čak do 30 godina, ovisno o vrsti. Hrana je najmanji problem. Sam uzgajam žohare i crve za njih. Ne vade se crvi i kukci iz prirode jer postoji opasnost da nose u sebi pesticide, pa se preporuča hrana iz vlastitog “domaćeg” uzgoja jer su tarantule vrlo osjetljive.
Žohare hranim ostacima od ručka ili večere – priča dok nam pokazuje jednog od omiljenog pauka s plavim nogama i narančastim abdomenom. Svakim presvlačenjem kože mijenja boju, a svaki put kad odbaci košuljicu, naraste. Za vrijeme tog rituala, tarantula se ne smije dirati jer je dodatno osjetljiva. Razlikovati mužjaka od ženke nije lako. Treba dobro proučiti “anatomiju”. Ženke duže žive.
U jednom od terarija Marijan drži i dva leoparda gekona. Miroljubivi su to gušteri koji se nakon “upoznavanja” brzo naviknu na dodir, pa kad ih se drži na ruci, ne miču se. Za razliku od drugih vrsta gekona, ovi nemaju nožne jastučiće pomoću kojih bi se penjali po okomitim površinama.
– Najvažnije je da ih se ne hvata za rep jer bi mogao otpasti – upozorava. Odbacivanje repa gušterima je obrambeni mehanizam. Naraste im novi, ali ne tako lijep kao što je bio prvi. Gekoni jedu cvrčke i žohare, pa i oni dobivaju “domaću” hranu.
Marijan uzgaja i ribice u akvariju, no one već zahtijevaju više brige i novca. Terarije izrađuje sam. To mu nije problem jer radi u staklarni. Ormariće za staklene terarije izradio mu je šogor koji je po struci tesar. Sam je postavio i grijače za održavanje temperature. Uz to što se brine o ljubimcima u terarijima i u akvariju, hrani i životinje na dvorištu, od mačaka, zečeva do kokoši i živopisnih patki mandarinki.
