Kod vas vlada mišljenje da je negdje drugdje bolje, pogotovo među onima koji nisu živjeli u inozemstvu, imate što pokazati, svjedoče naši sugovornici
Supružnici Mark (55) i Gilly (54) Whitfield rodom su iz okolice Manchestera, desetak godina su živjeli u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te u kraljevini Bahrein, a danas imaju stalnu adresu u Štrigovi.
Na Bliskom istoku Mark je radio u školama i vrtićima kao
edukator, Gilly se bavila administrativnim djelatnostima, a u
slobodno vrijeme putovali su svijetom tražeći svoj kutak pod
nebom. I tako je bilo sve dok ih zeleni međimurski bregi nisu
privukli silom kojoj nisu mogli odoljeti, a svoj kutak su
pronašli u Štrigovi, u kući ponad crkve, s prekrasnim pogledom na
brežuljke.
– Znali smo da ćemo se na kraju skrasiti u Europi, a
željeli smo da to bude na mjestu koje nije pod velikim utjecajem
britanske kulture. Tražili smo lokaciju s dobrim ljudima i dobrom
klimom i kako smo odlazili kampirati u slovenske Alpe slučajno
smo otkrili ovaj dio Hrvatske, priča nam Mark pa nastavlja:
– Godine 2013. automobilom sam putovao sa zagrebačkog aerodroma
na onaj u Budimpešti i kako smo se vozili kroz ovaj vinorodni
kraj, pomislio sam da bi ovdje bilo lijepo živjeti. O selidbi smo
počeli ozbiljnije razmišljati 2018. kada smo i započeli s
razgledavanjem nekretnina u okolici Čakovca, Varaždina i
Lepoglave, a za gornje Međimurje je presudila jedna večer u
Dragoslavcu kad smo vidjeli zalazak sunca iznad međimurskih
brežuljaka. U tom trenutku smo odlučili – to je to, želimo u
gornje Međimurje, otkriva nam Mark.
Nekretninu su kupili nekoliko godina kasnije, a 2021. su se se
uhvatili u koštac s birokracijom i selidbom.
– Mnogo puta smo se selili pa smo znali da će birokacija biti
izazov, ali kada nam netko od susjeda kaže da smo ludi što smo se
odlučili hrvati s ovdašnjom birokracijom, samo im kažemo da se
nisu hrvali s onom u Bahreinu, dodaje Gilly.
Kako doznajemo, u Međimurje nisu došli s ciljem umirovljenja, već
da postanu aktivni članovi lokalne zajednice, a veze s Britanijom
održavaju putem dviju kćeri koje žive u Manchesteru. One ih
posjećuju u Štrigovi, a Whitfieldovi u Štrigovu žele dovesti i
što više sunarodnjaka.
– Imate bogatu kulturu, ali i odlična vina za koja znaju i
vinarije u Manchesteru, ističu naši sugovornici.
Vino i kultura dobitna su kombinacija pa su se Whitfieldovi u
Štrigovi odlučili baviti i turizmom.
– Živimo u posebnom dijelu svijeta i želja nam je da to ljudi
počnu primjećivati jer ovdje vlada mišljenje da je negdje drugdje
bolje, pogotovo kod ljudi koji nisu živjeli u inozemstvu. U
Međimurju se živi u suživotu s prirodom, a to je kvaliteta života
koja je nestala u mnogim dijelovima svijeta. Kad su nas rođaci
došli posjetiti bili su oduševljeni što svaka kuća ima vrt s
domaćom hranom i domaće životinje, to bogatstvo su domaćinstva na
zapadu Europe izgubila. Jako nam se svidjela i kultura pijenja
kave. Za ispijanje kave se uzima vremena: na zapadu kavu
‘zgrabiš’, a ovdje je “imaš”, zapažaju Whitfieldovi.
Mark i Gilly imaju i angedotu:
– Bili smo u kupovini i pričali engleskim jezikom pa nam je
prišao jedan Britanac koji nije mogao vjerovati da ovdje čuje
materinji jezik, otkriva nam Gilly.
A kako se snalaze s hrvatskim jezikom?
– Učimo ga, ali imamo nekoliko problema. Prvi je da mnogo Hrvata
govori engleski jezik pa sve možemo riješiti i na engleskom.
Drugi je da Britanci nikad nisu bili nadareni za jezike, a treći
problem je da učimo književni jezik a živimo u Međimurju gdje se
govori dijalektom i tu se teško snalazimo, kažu nam sugovornici.
Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3510