Postoji cijeli spektar situacija, često dnevnih, od gubitaka, poslovnih, obiteljskih koje nepovoljno djeluju na naše raspoloženje. Da, svi smo se u nekom periodu života našli u depresivnom stanju
Blue Monday je izraz koji se često koristi kako bi opisao jedan
od najdepresivnijih dana u godini.
Ovaj termin prvi je put predstavljen javnosti 2005. godine od
strane britanskog psihologa Cliffa Arnalla, koji
je razvio kompleksnu formulu za određivanje najdepresivnijeg dana
u godini.
Blue Monday obično pada na treći ponedjeljak u siječnju, smatra
se periodom kada se stvaraju idealni uvjeti za osjećaj tuge i
depresije. Različiti faktori, poput lošeg vremena, nedostatka
motivacije, dugova nakon prazničnih troškova i neispunjenih
novogodišnjih odluka, kombiniraju se kako bi stvorili ovu
melankoličnu atmosferu. Iako koncept nije znanstveno utemeljen,
mnogi ljudi ga doživljavaju kao stvarnost, posebno zbog izazova
koji se često javljaju početkom godine. Važno je razumjeti ove
osjećaje i tražiti podršku kad je potrebna kako bismo prevladali
ove teškoće i nastavili s pozitivnim stavom.
O tome kako se nositi s depresivnim siječnjom, ali i općenito s
osjećajem depresije, razgovaramo s našim poznatim psihijatrom
Živkom Miševićom koji je ujedno i voditelj
Odjela psihijatrije u Županijskoj bolnici Čakovec.
– Prošlo je vrijeme blagdana gdje su postavljena velika
očekivanja. Hrvati su puno potrošili za pripremu i vrijeme
blagdana, svi se daruju. Međutim to kratko traje i onda slijedi
naplata, isto kao kada se digne kredit. Postoji jedan izraz koji
koristimo u psihologiji, a to je ekonomika emocija o kojem se
malo govori. Mi svi imamo određenu količinu emocija koja nije
neiscrpna, ako svoje emocije investiramo u neke stvari, nemamo za
druge. To ćete vidjeti u puno situacija, ako investirate puno
emocija u ljubavnu vezu, nećete imati više toliko energije za
posao, učenje ili neke druge aktivnosti, rekao nam je na početku
razgovora psihijatar Mišević.
Već sutradan nakon Nove godine vidimo da su neki pretjerali u
jelu i piću i osjećamo se loše. Kako nastavlja Mišević, u ovim
zimskim mjesecima veća je izloženost patogenim virusima i
bakterijama. Gripa, COVID, sve su to bolesti koje iscrpljuju naše
tijelo, kako fizički, tako i psihički.
– Kompletan imunološki je potrošen. To je vrlo važno, a često se
smetne s uma. U ovom periodu većinom su tmurni i kraći dani.
Nedostaje nam vitamina D koji dobivamo od sunca. Ljudi se povlače
u svoje domove i manji je broj socijalnih kontakata, to jest
kontakti su intenzivniji doma. Tada na naplatu mogu doći dugovi
naših interpersonalnih odnosa koji su često isto na kredit. Naša
djeca koja rade vani, dolaze u vrijeme blagdana doma, a onda
nakon toga odlaze. Tako da je puno razloga zašto se baš siječanj
naziva najdepresivnijim mjesecom, nastavlja Mišević.
Čovjek nije robot. Zanimljivo je da su se nekad operacije radile
u periodu lijepog vremena, jer su bile uspješnije- zbog
psihofizičkog stanja. Meteoropatija nije bolest modernog doba,
ona je postojala i ranije, no danas se jednostavno više govori o
psihofizičkom zdravlju ljudi. Da, govori se, ali moderno društvo
radi puno toga kontra.
– Odmori su sve aktivniji, a zapravo ne gledamo kako da se zaista
odmorimo. Ekstremni sportovi troše tijelo, oni su isto stresogen.
Šetnja da, ali već je i trčanje stres za organizam, ako naravno
nismo utrenirani. Poanta je umjerena fizička aktivnost, jer psiha
sudjeluje u svemu, govori psihijatar.
Postoji cijeli spektar situacija, često dnevnih, od gubitaka,
poslovnih, obiteljskih koje nepovoljno djeluju na naše
raspoloženje. Da, svi smo se u nekom periodu života našli u
depresivnom stanju.
– Jako je važno da se ne pomisli da je svako depresivno stanje
čovjeka patologija. Ne, depresivan čovjek danas može biti iz
svakakvih razloga. Primjerce, dobijete kaznu za prebrzu vožnju.
Sigurno ćete taj dan biti manje raspoloženi, no onda porazgovate
s prijateljima, obitelji, koji su vrlo važni u rješavanju takvih
situacija. Pomirite se s time da ćete kaznu platiti, pronaći ćete
rješenje i već će vam biti lakše, kaže.
Spomenimo i kako su takva stanja neki odraz zrelosti, ne možemo
uvijek biti sretni i dobro se osjećati. Postoji niz svakodnenvim
situacija o kojima moramo promisliti, a na kraju pronaći rješenje
kako da se iz njih izvučemo. Mišević ističe kako nezreo čovjek i
ne može biti depresivan.
– Kada se ljudi samo vesele i luduju, e to stanje nije baš
zdravo. Tako da je u redu ponekad biti depresivan. Brojna
književna, umjetnička djela nastala su u stanju krize, fazi
depresivnosti, pa s time generira i stanovitu produktivnost, jer
bez muke nema nauke. Ona nas motivira da izađemo iz depresije. Na
primjer uskrata ljubavi, najljepša ljubavna pisma su nastala
upravo kada tek očekujemo tu ljubav, nastavlja naš
sugovornik.
Čak je bolje reći emocionalna kriza, nego depresija, jer je ona
puno složenija.
– Depresija je znak neraspoloženja. Naravno da ako imamo puno
negativnih životnih okolnosti, ne možemo biti veseli. Ali, ta
emocionalna kriza nas motivira da malo bolje razmislimo, ako smo
pretjerali s poklonima, možda da druge godine to ne napravimo.
Međutim, čovjek je sklon ponavljati greške i zanemariti životno
iskustvo, kaže.
To su stanja iz kojih se možemo izvući. No, ukoliko je netko duži
niz vremena u depresivnom stanju, onda je potrebna stručna
pomoć.
– Depresiju kao bolest možemo prepoznati kada je netko duži
period utučen, povučen, nema energije za svakodnevne stvari,
umoran je i ne može se naspavati. Sve ga iscrpljuje. Razlikujemo
bolest depresiju, depresivni poremećaj i depresiju kao normalno
stanje koje se javlja kod čovjeka, ali je to više neka epizoda,
posljednica aktualne životne situacije, kaže Mišević.
Ukoliko dođe do bolesti, potrebna je stručna pomoć. Pa,
kome se onda javiti? Psihijatru ili psihologu?
– Mi ovdje na odjelu imamo jako dobru suradnju sa psiholozima.
Psihijatri primjenjuju lijekove, dok psiholozi koriste druge
metode. Psihoterapiju koriste i jedni i drugi. Lijekovima možemo
brže prebroditi te depresivne krize. Nije ih potrebno
izbjegavati, ali s druge strane depresija je multifaktorijalno
uzrokovana i treba kod svakog pojedinca vidjeti je li za njega
bolji lijek ili psihoterapija. Najčešće se primjenjuje i jedno i
druge, zaključuje Mišević.