Uz kapelu svete Jelene vezana su najpoznatija imena međimurske povijesti, a veliko blago vučedolske kulture moglo bi se skrivati i na obližnjem brežuljku… Sve to potaknulo je pitanje (ne)iskorištenosti ovih lokaliteta
Mauzolej, turistički biser do kojeg ne vode putokazi… sve je to kapele sv. Jelene u Šenkovcu. Naziv kapela pri tome možda nije najbolji, jer ono što danas čuva tek hrđava žičana ograda, ostaci su dijela crkvene lađe i pavlinskog samostana iz 14. stoljeća. Lokacija je to uz koju historiografija veže najpoznatija imena međimurske povijesti poput Stjepana Lackovića Čakovečkog, grofa Hermana Celjskog, kralja Matiju Korvina, Nikolu Sigetskog, Nikolu VII. Zrinskog, grofa Feštetića… pri čemu su mnogi od navedenih tu pronašli i posljednje počivalište.
– Prema podacima, ovdje je pokopan Nikola VII. Zrinski koji je
nastradao u lovu na vepra, a tu je sahranjena i odrubljena glava
Nikole Sigetskog nakon njegove pogibije. Međutim, arheološkim
istraživanjima u mauzoleju nisu pronađeni ljudski ostaci, a
nažalost ne znamo ni u kojem su trenutku povijesti nestali,
otkriva nam Branka Marciuš, viša kustosica i
voditeljica arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec koji
upravlja lokalitetom.
Koliko je samostan sv. Jelene bio značajan, govore i danas dobro očuvane freske na zidovima kapele, a koje su izradili vrsni talijanski majstori. Freske porijeklo vuku u 14. stoljeće i dobro su očuvane, unatoč činjenici da su samostan pratile brojne nedaće. Zadesio ga je potres 1695., požar 1738. te ponovno potres 1880.
ISTRAŽIVANJA
Kako doznajemo od ravnateljice Muzeja Međimurja Čakovec Maše Hrustek Sobočan, zbog velikog povijesnog značaja lokalitet samostana i kapele istraživao se u više navrata, posljednji puta prije desetak godina:
– Na kapeli su vršeni zadnji zahvati u razdoblju od 2011. – 2012. kada su odrađena arheološka reviziona istraživanja dvorišnog samostanskog dijela kompleksa, kako bi se utvrdili odnosi kasnosrednjovjekovnih i ranosrednjovjekovnih struktura, istaknula je Maša Hrustek Sobočan.
VUČEDOLSKA KULTURA
Nisu kapela i ostaci samostana jedino što Šenkovec ima od povijesti, još veće blago moglo bi se skrivati samo stotinjak metara dalje od kapele, na obližnjem brežuljku.
– Prije nekoliko godina provedena su istraživanja pa su arheologinje Hrvatskog restauratorskog zavoda na obližnjoj uzvisini pronašle nalazište vučedolske kulture u Međimurju. Riječ je o nalazištu koje datira pred kraj bakrenog doba i u ranobrončano doba, što nam govori da se ovdje naseljavalo još od prapovijesti, doznajemo od više kustosice Marciuš.
POTENCIJAL
Zbog svega navedenog Šenkovec ima velik turistički potencijal, pa
je na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća bilo govora o
(ne)iskorištenosti lokaliteta. Temu je pokrenula vijećnica
Jelena Fuss.
– Želim da Općina Šenkovec gradi svoj turizam i prepoznatljivost na ovom vrijednom kulturno-povijesnom spomeniku te da to postane dio prepoznatljivog vizualnog identitita Općine. U Šenkovec često navrate autobusi s turistima iz Mađarske, ali završe ispred zaključanih vrata, kazala je Fuss.
Vijećnica Fuss stoga predlaže uklanjanje hrđave žičane ograde koja okružuje kapelu, uređenje okoliša te otvaranje lokacije za javnost barem jednom tjedno. U MMČ-u naime nude mogućnost obilaska lokaliteta, što je istaknuto i u cjeniku, međutim o tome spomenuti mađarski turisti očigledno malo znaju jer, kako je istaknula ravnateljica Muzeja, ove godine je lokalitet organizirano (uz stručno vodstvo) posjetilo samo deset ljudi. Koliko je turista posjetilo lokalitet u vlastitom angažmanu teško je odrediti, ali da ih je bilo svjedoči lovorov vijenac s mađarskom trobojnicom zakvačen na hrđavu žicu ograde.
BOLJA VREMENA
Ponukani istupom vijećnice Fuss u Općini Šenkovcu su stoga donijeli planove, pa nam je načelnik Robert Meglić istaknuo:
– Spremni smo pomoći MMČ-u oko uređenja u mjeri u kojoj možemo te izdvojiti proračunska sredstva za financiranje putokaza ili pristupnih puteva. Kako bismo utvrdili potrebe i mogućnosti osnovat ćemo Odbor za kulturu, kaže Meglić.
– U Muzeju Međimurja postoje planovi za izgradnju arheološkog parka na lokaciji koji bi djelomično otkrio posjetiteljima strukture ispod površine, a uredio bi se i okoliš te prostorija za prijem posjetitelja, doznajemo od ravnateljice MMČ-a.
Kako bi ostvarili planirano, javljaju se na natječaje Ministarstva kulture.
– Trebalo bi odraditi reviziju projekta pa aplicirati ponovno, dodaje kustosica Marciuš. A onda možda netko odriješi kesu.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.503
