Najčešće se svira tako da pustiš da te ritam vodi, nešto slično kao u jazzu. Oko tebe se stvori svojevrsni zvučni omotač i glazba te odnese u drugi svijet, kaže naš sugovornik
Mladi umjetnik Emanuel Srpak (26) iz Donjeg Kraljevca poznat je po svojim pjesmama, a u posljednje vrijeme i po glazbi koju stvara. Javnosti se prvi puta predstavio kao autor zbirke pjesama ‘Sanjivi portreti’ izdane 2020. godine u nakladi Grada Čakovca, a danas sve više pažnje privlači neobičnim bubnjem u obliku ‘letećeg tanjura’ i zvukoterapijskim zdjelama.
– Uz gitaru i gong sviram i tibetanske pjevajuće zdjele te ručni
bubanj koji izgledom podsjeća na dvije spojene tave ili “leteći
tanjur”. Instrument je nastao prije dvadesetak godina u
Švicarskoj preradom karipskog glazbala koje podsjeća na zdjelu te
je sve popularniji u glazbi ali i zvukoterapiji, metodi opuštanja
ljudi zvukom, otkriva nam Emanuel te dodaje da se navedeni
instrumenti sviraju “po osjećaju”.
– Bubanj je namijenjen sviranju u prirodi jer mu se zvuk pojačava na otvorenom i kada zapuše vjetar može se čuti na velikim udaljenostima. Iako postoje predefinirani ritmički uzorci za sviranje, najčešće se svira tako da pustiš da te ritam vodi, nešto slično kao u jazzu. Kad tako sviraš oko tebe se stvori svojevrsni zvučni omotač, onda se prepustiš tom omotaču, glazba te odnese u neki drugi svijet i uloviš inspiraciju za sviranje, priča nam Emanuel koji očito u ovoj aktivnosti pronalazi svoj mir, zadovoljstvo i sreću!
Naš sugovornik zato rado odlazi na okolne planine, zatvori oči i prepusti se sviranju.
– Kad tako sviram vrijeme kao da nestane, a dogodilo mi se da nisam ni primjetio da se oko mene okupio krug slušatelja, otkriva Emanuel.
SUĐE
Za razliku od bubnja, tibetanske pjevajuće zdjele su instrumenti namijenjeni korištenju u zvučnoj masaži i zvukoterapiji:
– Tibetanske pjevajuće zdjele se izrađuju od plemenitih metala te povlačenjem batića po rubu zdjele stvaraju zvučne vibracije koje imaju utjecaj na ljude. Mi smo kao hodajuće spužve i upijamo svakakve vanjske podražaje, a u modernom svijetu to je najčešće buka automobila i strojeva. Zvukovi koje emitiraju te zdjele nas opuštaju, a u praksi masaže zvukom se polažu na pokriveno tijelo kako bi se zvučne vibracije prenosile i u naše stanice i potaknule pozitivne procese, otkriva naš sugovornik.
Emanuel glazbu kombinira i sa svojim pjesama, pa uskoro planira i neke nove projekte:
– Sve je i započelo upravo pjesmama, pišem ih već 12 godina, a nakon izdavanja zbirke pjesama kao da je sve krenulo uzlaznom putanjom. U zbirci se našlo šezdesetak pjesama a sad ih imam oko tisuću i petsto. Zato bih rado da još neke ugledaju svjetlo dana, ovaj puta uglazbljene. Album bi bio akustičnog predznaka i trenutačno sam u potrazi za glazbenicima s kojima bih mogao ostvariti suradnju, ističe mladi umjetnik.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.497