Mogla je rasprava lako potrajati i duže od 2,5 sata, a neki su već i glas izgubili, no naposljetku su se okupljeni uspjeli usuglasiti oko tri zaključka
Puna dva i pol sata trajala je jučer u zgradi Scheier javna tribina u sklopu projekta Eco Bridge na kojoj se raspravljalo i o samom projektu ali i o budućnosti čakovečkog Perivoja Zrinskih. Iako se na tribini okupio tek mali broj građana Čakovca, gorljivo su branili svoja promišljanja i stajališta vezana uz revitalizaciju zelenih pluća svojega grada, jasno poručivši: Želimo više stabala! Želimo zatvorene vizure!
RUŠI SE MANJE OD PLANIRANOG
No, krenimo redom. Osnovne informacije o projektu iznio je njegov voditelj Toni Fažon, istaknuvši da je od zadnje tribine, održane lani u lipnju, provedena javna nabava za rušenje, sadnju i građevinske radove, da je dosad odrađeno rušenje i sadnja i da slijedi i obnova klupa i koševa za smeće i asfaltiranje staza. U međuvremenu, na prijedlog Suradničkog vijeća za zelene površine, umjesto planiranih 177 stabala odlučeno je da će biti uklonjeno njih 38 te ih je dosad srušeno 34, a posađeno je 90 posto planiranog drveća.
Predsjednica Suradničkog vijeća Renata Hrastić Baksa pojasnila je da su kao savjetodavno tijelo nastojali promijeniti manjkavosti uočene projektom i kod izvedbe na terenu.
– Primijetili smo neke nesukladnosti i na to smo utjecali, a neke biljke koje nisu odgovarale kvalitetom smo uspjeli i zamijeniti. No, nakon što smo utvrdili i smanjili broj stabala za rušenje, dogodilo se da je kod lošeg vremena jedna prilično velika grana pala na šetnicu i to nas je ponukalo da još jednom krenemo u detaljnu procjenu stabala nad šetnicama kako bi se otklonile sve moguće opasnosti, pojasnila je.
PARK JE STARAČKI DOM!
Tu u priču ulazi šumarski stručnjak Zdenko Bogović, kojem je, uz stručni nadzor radova, povjeren i zadatak novog detaljnog pregleda i ocjene stanja suhih i opasnih stabala uz šetnice. Njegova procjena nije donijela dobre vijesti – u gradu imamo veliku ugrozu jer je park jedan veliki starački dom, kazao je.
– Šuma je živi organizam, ona živi i raste, a određene su vrste došle u svoju fiziološku zrelost i umiru, pune bolesti. Neka su stabla trebala biti uklonjena jučer i samo je pitanje vremena kad će ih prvi vjetar srušiti, istaknuo je Bogović.
Opasnima je definirao 43 stabla, 35 je označio za uklanjanje, dva za orezivanje krošanja i još šest za orezivanje suhih grana. Naposljetku, poručio je da je Eco bridge dobar početak pomlađivanja Perivoja.
POSADITI KOLIKO SE SRUŠI
Daniel Hampamer koji je na tribini predstavljao glas građana okupljenih u inicijativi ‘Park je naš, a ne samo vaš!’ istaknuo je da je njemu, iako je član Suradničkog vijeća, ova nova procjena potpuna novost, ali problem je, kazao je, puno širi od samog projekta Eco Bridge.
– Problem je cjelokupni plan revitalizacije kojim bi park naposljetku bio prerijedak i inzistirao sam da se on odbaci i da se po njemu više ne radi. Odnosno, da se posadi onoliko koliko se sruši, istaknuo je Hampamer, ubacivši u raspravu i ideju o ponovnom povratku vode u ispražnjeno jezero Staroga grada Zrinskih, koja se tijekom večeri mogla još u nekoliko navrata čuti od građana.
PIONIRSKI POTHVAT
Rasprava se zahuktala kad je riječ preuzeo Siniša Golub, ravnatelj Javne ustanove za zaštitu prirode ‘Međimurska priroda’ koja upravlja ovim zaštićenim spomenikom parkovne arhitekture i u koju su na tribini građani prvu uprli prstom zbog 30-godišnjeg zanemarivanja.
– U Hrvatskoj je 120 spomenika parkovne arhitekture, a država za njih izdvaja – nula kuna. Ovo što mi danas radimo je pionirski posao – s jedne je strane uključena struka, a s druge aktivisti i to je ogledni primjer. Ljudi će kroz neko vrijeme dolaziti u Čakovec učiti na našim greškama, ali drugog načina nema. Ovu je generaciju dopala zadaća da raščisti stanje, kazao je Golub, poručivši da se neće spuštati na razinu prozivki da Međimurska priroda nije radila ništa s ‘ljudima koji ne znaju razliku u kategorizaciji zaštićenih područja’. Konkretno, spomenika parkovne arhitekture i park-šume koja se zazivala iz redova okupljenih. Uostalom, poručio je Golub, može se organizirati i referendum za promjenu kategorije čime upravljanje može preuzeti netko drugi.
No, njegov ton građanima nije baš najbolje sjeo.
– Ovak’ s visoka razgovarati s nama, to nismo zaslužili, poručio mu je Ivica Barić.
PARK ILI USPOMENA NA PARK?
U raspravi koja je uslijedila građani su imali što reći i pitati, od toga da ne žele da grad završi ogoljen poput Virovitice, propitkivala se stručnost izvedbe i nadzora radova, od pozicija sadnje pojedinih stabala, sve do dimenzija sadnih jama; istaknuta je potreba za suvremenim metodama analiza starosti stabala. Snažna je i želja da se u Perivoj ponovo vrati jezero, koje bi, moglo se čuti, bilo spas i za drveće predviđeno da raste na močvarnome tlu, ali i za sam Stari grad Zrinskih.
Najjasnija je poruka građana ipak da ne žele otvorene vizure i da nisu protiv da se staro i bolesno ukloni, ali žele da se zasadi više stabala nego ih se sruši. Najslikovitije je taj stav dočarao Marijan Belčić.
– Hoćemo li mi imati park ili uspomenu na park? Kad sam bio mlad, u parku sam se mogao s pucom skriti, a danas se to ne može jer se iz Zrinsko-frankopanske vidi preko sve do Ulice Vladimira Nazora. Volio bih da mogu opet imati 20 godina i da se opet mogu skriti u parku s pucom, što je meni nemoguće, ali bilo bi moguće mojem unuku, a njemu ste park posekli, bio je oštar Belčić.
Mogla je rasprava lako potrajati i duže od 2,5 sata, a neki su već i glas izgubili, no naposljetku su se okupljeni uspjeli usuglasiti oko tri zaključka (bolje rečeno prijedloga, jer ova manjina ipak ne može odlučivati u ime svih građana Čakovca).
Prvi je da se treba krenuti u izradu nove studije od strane stručnjaka, u koju će od izrade do provedbe biti uključena javnost, s jasno propisanim projektnim zadatkom. Drugo, zaključeno je da se ništa ne može dogoditi preko noći i treće, da se nakon provedbe projekta Eco bridge studija Hrvatskog šumarskog instituta, uzeta kao polazišna točka projekta, treba odbaciti kao nezadovoljavajuća.