- Teško mi je. Sad mi je duša pusta k'o stanica jer nema putnika - kroz suze se od Akija oprostio Hus
Smrt legendarnog frontmena Parnog Valjka Akija
Rahimovskog koja nas je sve iznenadila u subotu, 22.
siječnja u tuzi, boli i nevjerici ostavila je Hrvatsku, ali i
cijelu regiju. Iako su mnogi tužni što nisu bili u mogućnosti
doći na posljednji ispraćaj u 15 sati u četvrtak na zagrebačkom
Mirogoju u Aleji velikana, ispoštovali su želju menadžmenta
benda, ali i situaciju s koronavirusom i počast glazbeniku
odali kod Zdenca života ispred zagrebačkog Hrvatskog
narodnog kazališta.
Zbog svega posljednji ispraćaj održava se u krugu
obitelji i prijatelja. I prije 15 sati u Aleju velikana
stizali su prijatelji. Među prvima članovi benda
s Huseinom Hasanefendićem
Husom, potom Gibonni,
Nikša Bratoš, Dino
Jelusić, Neno Belan,
Jurica Pađen i drugi…
Odmah na početku s teškim riječima okupljenima se obratio Hus
koji nije mogao suzdržati suze.
– Stalno mislim dal’ je moglo bit’ drugačije.. Aki je bio u
najboljem smislu te riječi – klaun, bio je sve što je trebalo,
davao je sebe nesebično. Kad je pjevao s tugom, svi smo tugovali,
kad je pjevao sa srećom, svi smo bili sretni. Sad mi je duša
pusta k’o stanica jer nema putnika, Sad radovi stoje jer više
nema kog’. Putovali smo dugo prijatelju i bez stajanja. Teško mi
je. Nadam se samo da je spokojan. Nadam se da je našao mir ako je
mir to što je tražio – kazao je u suzama Hus.
Ispred Akijeva odara stoji posveta sa stihovima “Tužna je naša
ulica otkad nisi tu… Jer tužnu pjesmu pjevaju oni što ostaju”,
iz pjesme Parnog valjka “Moja je pjesma lagana”.
Točno u 15 sati posljednjem ispraćaju su se pridružile i radijske
postaje, točnije njih 150 diljem regije, na kojima se
emitirala pjesma pod imenom “Ponovo” — posljednja
pjesma koju je Aki otpjevao.
Službena komemoracija održat će se u petak 28. siječnja u 11
sati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu za
najuži krug kolega i prijatelja.