Putnike namjernike gospodin Ivo Belec uvijek će srdačno dočekati, ponuditi da se u njegovoj skromnoj vikendici zagriju uz peć ili, još bolje, kapljicu domaćeg vina
Osamljena kućica na brežuljku podno Mađerke gospodinu Ivi Belecu dugo je bila vikendica, danas mu je dom. Rodom iz Leskovca, 75-godišnjak danas najviše boravi u Robadju, štrigovskom mjestašcu koje je u posljednjih deset godina, ako je vjerovati popisu stanovništva, izgubilo čak 60 stanovnika – danas ih je 127.
Gospodinu Belecu poljoprivreda je bila život, pa se još uvijek
teško odvaja od svojih trsova i s ponosom pokazuje vinograd koji
se prostire ispod kuće, iako je dobar dio lani izvadio. Što zbog
žutice, što zbog ‘zuba vremena’ koji je zagrizao i u lozu, a ni
njega, smije se, ne štedi.
Najteže mu pada, kaže, to što mu je vid oslabio, pa više ne vidi kak su lepe ženske koje, obilazeći sve popularnije pješačke staze gornjeg Međimurja, slučajno zakorače i na njegov grunt.
Putnike namjernike uvijek će srdačno dočekati, ponuditi da se u
njegovoj skromnoj vikendici zagriju uz peć ili, još bolje,
kapljicu domaćeg vina, a društvo mu uvijek pravi i pas Muki i
najčešće kujica Lajka – nije joj to, pretpostavlja, pravo ime, a
nije joj on ni gazda, ali ljubavni je zov redovito dovodi pred
njegov kućni prag.
– Tu su pesi, a imam i dva pištole. Ne prave, plašlivce, a još k tome niti jedan ne dela!