MIRJANA DOBRANIĆ IZ SELNICE Zapletena u topli svijet vune

Otkako je u mirovini, posvetila se izradi odjevnih predmeta od vune. Plete jer je rad s vunom opušta, a kad krene plesti, ne može stati

Umirovljenica Mirjana Dobranić (59) iz Selnice oduvijek je željela biti frizerka, međutim sudbina je imala drugačije planove pa je postala tekstilna radnica. Rad s odjećom u međuvremenu joj se uvukao pod kožu pa i danas, dvije godine nakon umirovljenja, kreira odjevne predmete od vune. Šalove, kape, rukavice i veste plete jer je rad s vunom opušta, a kad krene plesti, ne može stati.

– Sjednem u fotelju i uzmem pletaće igle u ruke, pa radim do ponoći. Za isplesti šal i kapu mi treba četiri dana, a kad krenem raditi, samo mi je to na pameti. Čak i kad odem u šetnju, opet razmišljam o vuni pa se brzo vratim kući, ističe nam sugovornica.

Raditi s vunom Mirjana je naučila još davnih dana u osnovnoj školi. Kasnije je neke motive kopirala od majke, a tek s dolaskom u mirovinu je sve krenulo ozbiljnije. Kako ističe, danas plete za svoju dušu, a kad bude zadovoljna kreacijom, u nju obuče supruga Josipa i kćeri Editu i Ivonu. Uz užu obitelj tu je i unučad, Noa (8), Dino (6) i Nina (2), kao i zetovi Luka i Miro, pa oko Božića i za njih treba izraditi kape i šalove.

Salvete

A kad ne plete, Mirjana se okupira još jednom kreativnom aktivnošću, dekupaž tehnikom lijepljenja salveta na drvo.

– Skupljam ideje na internetu, pa kad mi se nešto svidi zet i suprug mi izrade šablone. Najviše volim izrađivati blagdanske motive pa ih onda poklanjam prijateljima, ističe Mirjana te dodaje da je suprug tesar, a zet stolar, pa nema granica kad je rad s drvom u pitanju.

– Oni mi pripreme sve što mi padne na pamet, bilo da su to svijećnjaci, drveni borovi ili pak neke neobične kreacije. Bitno mi je da nešto radim i prebacujem po rukama dok me zdravlje služi, jer za mene mirovina ne znači i mirovanje, zaključuje naša sugovornica.

* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3472