Umirovljenik i poljoprivrednik Antun Vidović (62) iz Šenkovca za sebe ističe da je prvi, a vjerojatno i posljednji mljekar u naselju. Mliječnim kravama počeo se baviti davne 1998 godine, kad je nabavio prvih deset grla
– Krave smo uzeli zahvaljujući mljekarskoj industriji te kreditu. Bilo je krava u Šenkovcu i ranije, ali to je bilo svega nekoliko komada po kućanstvima. Od deset krava tada se moglo dobro živjeti, s tim da smo imali i vlastitu proizvodnju hrane i silaže, napominje Antun o svojim počecima.
Krave su tada prehranjivale cijelu obitelj, Antun je na farmi
zaposlio i suprugu Veru te djecu, Nenada
i Silviju.
– Svi smo radili te smo u jednom trenutku imali i pedeset krava, dok ih danas imamo dvadesetak.
Međutim, posao s kravama svakodnevno zahtjeva, kako naš sugovornik ističe, 25 sati uloženog vremena:
– Uvijek si dežuran oko farme, jer radiš sa živim bićima. Rob si
rada i uvijek moraš sat vremena ranije ustajati, a dan nikad nema
dovoljno sati. Od 1998. godine nismo imali dana godišnjeg, osim
kad smo završili bolesni, a i tada je netko morao brinuti za
krave, napominje Vidović.
Osim teškog rada, problem je i otkupna cijena mlijeka te izostanak financiranja:
– Iz fondova se financiraju veliki proizvođači te oni mikro uzgajivači, a po meni je to neisplativo, napominje Antun te dodaje:
– Da bi jedan poljoprivrednik s jedne krave došao na deset, trebaju mu godine, a nama koji imamo farme srednjih veličina, nama kažu da smo premali za velike fondove te preveliki za male. Ulagati se stoga ne isplati, jer što se više širiš, više troškova imaš, a cijena mlijeka ne ide na bolje.
Troškovi proizvodnje rastu svakodnevno, a za primjer, Antun
ističe cijenu vreće umjetnog gnojiva koja je nedavno porasla sa
70 na 120 kuna, i to u samo mjesec dana.
– Otkupna cijena mlijeka ne prati porast cijena sirovina koje nam trebaju. Sami proizvodimo hranu te je imamo za godinu unaprijed, ali trebamo minerale, opremu i sve ostalo. Zadovoljan sam otkupom, organizacijom i suradnjom, ali problem je u iznosu koji se dobiva po litri mlijeka, kaže.
Stoga Vidovići razmišljaju da na proljeće završe priču oko uzgoja mlječnih krava u Šenkovcu:
– O kravama sada najviše brine sin te je on jedini ostao zaposlen na farmi, kćer je nakon završenog fakulteta otišla u Njemačku potražiti posao. A sinu se više isplati zaposliti u nekoj tvrtki te raditi u struci, pa kad dođe kući, da je slobodan i s obitelji, nego da po cijele dane radi na farmi za isti novac, ističe nam tako Antun te dodaje:
– Možda ostavimo nekoliko grla za rasplod, a ostalih krava bi se riješili. Supruga i ja još ovo malo snage koje imamo u mirovini radije bi dali unucima Liamu (3,5) i Franu (5 mjeseci). Ne želim da me iz farme odnesu direktno na cintor, zaključuje Antun.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3472