NOVO SELO ROK

JOSIP STROJKO PROSLAVIO 90. ROĐENDAN! Za sreću su potrebni sloga i skromnost

Život je proveo u Križovcu radeći na poljoprivredi, no bio je i društveno aktivan. Ima 11 unuka i 17 praunuka, a još uvijek rado i zapleše...

Rođendansku zabavu kakva se ne zaboravlja priredili su vitalnom 90-godišnjaku Josipu Strojku članovi njegove obitelji, a da, kaže nam, uopće nije slutio da mu priređuju bilo kakvu proslavu. No, devet desetljeća života itekako vrijedi obilježiti.

Josip je rođen 4. rujna 1931. godine u Križovcu u kojem je i proveo najveći dio života, da bi se prije nekoliko godina doselio u dom jedne od svojih kćeri, Marije Varge, u Novo Selo Rok. Sa suprugom Franciskom, koja je preminula 2015. godine, imao je petero djece (jedna kćerka je umrla). Ima 11 unuka i 17 praunuka, a na proslavi u Novom Selu Rok, okupili su se svi. Uz svirku tamburaša, slavljenik je i zaplesao, a s našim čitateljima rado je podijelio sjećanja.

– Cijeli život bavili smo se poljoprivredom. Puno se delalo… i po 12 sati dnevno. Nekad nije bilo strojeva, sve se radilo ručno makar sam bio među prvima koji su u davna vremena u Križovcu kupili traktor. U školu sam krenuo još za stare, prve Jugoslavije, a onda su 1941. godine došli Mađari. Nešto mađarskog jezika još pamtim. Iz vremena II. svjetskog rata još se kao jučer sjećam strašnog zvuka eksplozije, kad je bio miniran most u Murskom Središću. Dječačke dane, osim kaj se radilo na poljoprivredi, obožavao sam provoditi uz Muru. Živeli smo sto metri od Mure. Ljeti se išlo samo u gaćicama do vode, pa kupanje i – doma, govori Josip.

Bio je i društveno aktivan – u mjesnoj zajednici, poljoprivrednom i crkvenom odboru kao i u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Križovec čiji je i danas član. Zbog pandemije u zadnje vrijeme nije odlazio u crkvu, no misu gleda na televiziji, dok obitelj svaku večer (iznimka je tek ako im dođu gosti) moli krunicu.

– I zdravlje me, fala Bogu, još dobro služi. Oduvijek inače volim laganiju, posnu hranu. Rađe bum jel pretepenu juhu nego bograč, a omiljena poslastica mi je sir s vrhnjem i obavezno češnjakom, otkriva nam.

Premda aktivan u zajednici u kojoj je živio, Josip nikad nije bio politički angažiran.

– Niti sam bil f partiji, nit sam f HDZ-u, reći će.

Dok uspoređuje bivšu i sadašnju državu napominje da se danas mnogo negoduje, no da je život ipak lakši i ljudi imaju više materijalnog u usporedbi sa starim vremenima. Smatra da je potrebno više sloge i skromnosti te da bi tada narod u cjelini bio zadovoljniji. Jedna od malih životnih radosti su mu nogometne utakmice na televiziji te, naravno, tjednik Međimurje – koji Josip još uvijek čita bez naočala!

* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3464


Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije