U našoj su se priči tako susrele dvije vrste nasljeđivanja, muško herbanje i ženski miraz
Baština ili ostavština koja ostaje iza nas po završetku života,
najčešće se predaje u nasljedstvo putem krvnog srodstva. Danas
nije toliko važno radi li se o predaji ostavštine muškoj ili
ženskoj djeci, no prošla su vremena nasljeđivanje tretirala nešto
drugačije.
– Japa i mama su mi priprajli miraza dok sem se ženila. Nije to
bilo puno v penezi, bila je tu posteljina, nekaj deki, nekaj
posodija. No, nekaj malo i penez sem dobila. Dok su me otprajli k
možovi hiži, japa su mom rekli, to je tvoja herbarija. Ostalo pe
bratu koj bo ostal na gruntu, rekla mi je sugovornica. Riječ
herbarija je bila ona koja nas je zainteresirala. Prema kontekstu
razgovora možemo zaključiti da se radi o nasljedstvu. Isto nam je
potvrdilo i etimološko istraživanje prema kojem smo vidjeli da
glagol herbati dolazi iz njemačkog jezika gdje glasi erben što
znači baštiniti, naslijediti ili dobiti u ostavštinu, a imenica
herbarija ili nasljedstvo je izvedena iz spomenutog glagola. U
našoj su se priči tako susrele dvije vrste nasljeđivanja, muško
herbanje i ženski miraz.
Jedan je miraz (novac, zemlja, stoka ili neko drugo materijalno
dobro), riječ koju smo preuzeli iz turskog jezika, a koja
označava mladenkin dio nasljedstva koji donosi u suprugovu
obitelj u smislu doprinosa za buduće troškove koji će nastati
njenim useljenjem u novi dom. U patrijarhalnom društvu, ako
mladenka ima braće, miraz koji dobije prilikom udaje bio je sve
što ona dobije od roditelja i nije mogla polagati pravo na drugo
nasljedstvo.