U nedjelju je 14. Vincekov pohod pa donosimo nekoliko zanimljivost vezanih uz običaje uz Vincekovo. Proizvodnja grožđa, a time i vina jedna je od najvažnijih poljoprivrednih proizvodnji u Međimuraca.
>>> Prvi koji odgovori na pitanje i ostavi odgovor ispod članka poklanjamo nagradu PD Bundeka – Za detalje pogledajte na kraj teksta
Pitomi krajolik međimurskih bregi preplavljen je vinogradima i mnogobrojnim klijetima. Ljubav prema lozi toliko je raširena da gotovo svaki domaćin i u nizinskom dijelu uz kuću ima bar “brajde”. Velik je broj onih, koji uživaju ili žive od tog plemenitog napitka, a koji će nakon što su proslavili imendan svetog Martina dostojno obilježiti i dan svetog Vinka, zaštitnika vinogradara.
Mnogi smatraju da je upravo na Vincekovo, odnosno 22. siječnja “službeni” početak godišnjeg vegetativnog ciklusa vinove loze – sokovi će, znači, ubrzo poteći trsom. Obično si tog dana vinogradari zažele sretnu novu vinogradarsku godinu!
Vinogradari će na Vinkovo krenuti u gorice i prigodnim ceremonijalom zaželjeti da ovogodišnja berba bude uspješna. Na dan svetog Vinka vinogradar ide u vinograd, po “sakomu vremenu”, pa i “po deždu i po snegu”. Na trseve objesi kobasice,kako bi i grožđe bilo tako lijepo i zdravo, zalije trs starim vinom i pri tom moli:
“Dragi Bog
čuvaj trsa mog
evo Ti zrelog vina
da bu dobra godina.
Oblake razmakni
sunce primakni
mraza zgoni
na tuču zvoni.
Se bum obdelal
da bi v jesen popeval
rozgvu si bum zel
i vu vodu del.
Sv. Vincek pokaži svetu
kak bu vu novom letu.”
Sa trsa odreže nekoliko rozgvi i ako mu se posreći i odreže rozgve s trsa srednje rodnosti, koje će staviti u čašu s vodom, pa na prozor. Najbolje je da je takva rozgva u toploj prostoriji i pri danjem svjetlu. Voda se povremeno mijenja, a nakon dva, tri tjedna rozgva propupa i pokazuje listove i cvijet.
Po tome se vidi kako je trs prezimio, da li se “grožđe” smrznulo. Po tome se zna kakvu rezidbu u vinogradu valja primijeniti. Neki vinogradari nakon toga razbacaju po vinogradu češnjak da bi time zaštitili vinograd i vinovu lozu od bolesti. Veli se da na Vincekovo nije dobro niti lijepo biti sam pri klijeti.
Ako je više pajdaša, red je da svaki za uspomenu dobije po jednu grančicu trsa. Te stihove pučkog pjesnika Ivana Glavine usnuloj lozi pjevaju vinogradari i prijatelji vina. Prije povratka i prije bogatog ručka, zastaju u podrumu i zapjevaju još pokoju vinsku napitnicu.
Ceremonijal na Vincekovo u kontinentalnoj se Hrvatskoj najčešće izvodi po posebnim pravilima – štatutima, od kojih su najpoznatiji oni Križevački. Stari narodni običaji bilježe da su se nekad, osim na Vincekovo, loza i zemlja blagoslovili vinom i prilikom kupoprodaje zemljišta ili vinograda.
“Tam gore na bregu trsek nam spi,
stari mi japa ga tužno gledi.
V roki gorične škarje drži,
prigne se k njemu, pak mu veli:
Trsek moj, zbudi se, dosti si spal.
Dugo na tebi snegek je stal.
Ves si pozebel i tak mi te žal,
trsek moj, zbudi se, bum te vrezal.
Brajdice delal bum trseku svom,
trsek mi vrnul bu svojim plodom.
Dećicu moju bu hranil z grozdom
mene pak starega v kleti s vinom.
Z vinčekom svojim krepil me buš
par leti živlenja produkšal mi buš.
Zato, moj trsek, ti zahvalan bum,
do zadnje vure poštuval te bum.”
Prvi koji odgovori na pitanje i ostavi odgovor ispod članka poklanjamo nagradu PD Bundeka!
Pitanje: Koliko godina je imao najstariji sudionik 13. Vincekova pohoda?
Više informacija o pohodu:
Web: www.bundek.hr
Email: pdbundek@gmail.com
Mob.: 091 545 7377 (Sonja Vršić), 098 220 743 (Zlatko Bahun)
