Maja Okreša nam je ispričala obiteljsku priču iz Pribislavca držeći kako su takve priče mnogima nadahnuće da u ovom turobnom pandemijskom vremenu budu nekima smjernice, lijek za tijelo i dušu
– Zahvaljujući dragoj prijateljici Miroslavi ovih dana imali smo
tu čast da stvorimo ove prekrasne uspomene koje će nas podsjećati
na ovu nepredvidljivu godinu. Naravno da će neke od njih naći
svoje mjesto kod baka i djedova koji se posebno vesele svojim
unucima – kaže supruga i majka Maja
Okreša.
U toplini Božićne sobe Maja nam je ispričala njihovu obiteljsku
priču držeći kako su takve priče mnogima nadahnuće da u ovom
turobnom pandemijskom vremenu budu nekima smjernice, lijek za
tijelo i dušu.
Što reći o nama?
– Sasvim jednostavno. Četveročlana smo obitelj. Suprug Dragutin živio je samo 200-tinjak metara od moje rodne kuće pa znamo u šali često spomenuti, tražili smo se godinama- započela je Maja priču.
– Godine 2007. sklopili smo brak i najljepši poklon dobili već iduće 2008. godine – našu Kjaru koja se bavi odbojkom trenirajući za odbojkaški klub “Kaštel” te obožava fotografiju.
Nakon samo 22 mjeseci od rođenja Kjare, eto nam i Andreja 2010. godine. Andrej se uz školske aktivnosti i obaveze bavi nogometom. Igra u NŠ Međimurje i trenutno su djeca najtužnija jer nema treninga, nema druženja s prijateljima. Suprug Dragutin radi kao komercijalist. Cijeli život igra nogomet, a trenutno se rekreativno bavi njime igrajući za veterane NK” Polet” Pribislavec. Tu je stala i nastavila.
Pohvalila je bespogovorno funkcioniranje obitelji gdje su manje –
više svi ravnopravni.
– A da bi to postigli potrebno je puno razgovora, dogovora, pregovora da bi sve funkcioniralo kako treba. Mi smo jedna sasvim obična obitelj u kojoj ima puno veselja, radosti, ali i povremeno razmirica koje pokušavamo riješiti kako znamo i možemo. Kao i svugdje mora biti jedan koji će popustiti, to obično bude suprug naravno – priznaje Maja.
– Ovo su teška vremena. Teško nam pada što nema druženja, nedostaju nam Kjarine odbojkaške utakmice, Andrejevi nogometni turniri. Vrijeme provodimo u društvu samih sebe gledajući filmove, igrajući igre s djecom, šetnji, vožnji biciklom te kućnim ljubimcima kojih imamo nekoliko (od gušterice Lune, psa Tedyja i Lune, zečića…).
Nakon dosadašnjeg burnog života, kada nam je dan bio ispunjen od jutra do navečer, eto mogu reći da nam i to povremeno dobro dođe. Budući da nam se bliže blagdani počeli smo već polako s kolačićima, ukrašavanjem doma i unatoč ovim vremenima vjerujem da ćemo imati prekrasne blagdane u krugu obitelji i baš se im svi veselimo – dodala je s dozom optimizma, no nije mogla zaobići, a da ne kaže:
– Ova godina je bila jako nepredvidljiva, kako za djecu
tako i za nas odrasle. Velik stres i problem je bila nastava na
daljinu koja je iziskivala jako puno vremena i truda kako nas
roditelja tako i djece jer je puno vremena provedeno s njima kako
bismo im objasnili sve gradivo koje možda sami nisu razumjeli ili
jednostavno nisu mogli svladati. Zahvaljujući dragoj
prijateljici Miroslavi ovih dana imali smo tu čast da stvorimo
ove prekrasne uspomene koje će nas podsjećati na ovu
nepredvidljivu godinu. Naravno da će neke od njih naći svoje
mjesto kod baka i djedova koji se posebno vesele svojim
unucima.
Pitajući je za obiteljske želje u idućoj godini, Maja je rekla:
– U 2021. godini svima želimo samo zdravlja. Samo zdrav
čovjek može postići sve što poželi. Želimo da se ova situacija
napokon smiri i da počnemo s normalnim aktivnostima svih nas.
Svim našim rođacima, prijateljima, kolegama želimo zdrave, sretne
i vesele blagdane i puno sreće i uspjeha u nadolazećoj
godini!
Jedna od lijepih priča. Voljeli bi čuti više takvih, voljeli bi
vidjeti takve obitelji.
