Besmislena je bila i pomisao da SARS-CoV2 neće u sakralne objekte
Tamo od 25. veljače 2020. kad se u Hrvatskoj SARS-CoV2 prvi
put pojavio, pa naovamo, činilo se da su u Hrvatskoj čuda stvarno
moguća da su, tako reći, svakodnevna pojava poput donedavnih
gospinih “ukazanja” u
Međugorju.
Kad ono… ćorak. S hodočašća u
Međugorju, u naš kraj se vratilo sedam mlađih osoba – svi
pozitivnih na virus SARS-CoV2.
I dok virus hara svijetom, međugorska gospa je uzela slobodne
dane. Ne ukazuje se, ne objavljuje poruke via
revnih “vidioca i vidjelica.”
Vrijeme je nepogrešivi sudac.
Kažu, tko preživi svjedočit će, a upravo svjedočimo nečemu o čemu
se priča. I pričat će se o nakaznosti, nedopustivosti,
gadljivosti viđenijih pojedinaca.
Sveprisutni lopovluk i nemoral na svim razinama društva ugrožava
nam društveni napredak i zgrožava javnost.
Sad je stani pani. Traže se dokazi, traže svjedoci… A biti
svjedok protiv nekoga tko se društveno neprihvatljivo ponaša
nimalo nije ugodno, riskantno je… Gospon lopov se uzda u one
slične sebi, ne u klimavce, ne u one koji će, oči u oči sa
zakonom, sve izlajati…
Dok zbog pandemije dišemo na škrge
ljubitelji “festivala slobode”,
teorija zavjera i antivakseri protive se struci i stožeru kao da
SARS-CoV2 ne postoji, da je gadljiv tip.
Taj ne bira ni rod ni spol, ni vjeru ni uvjerenje, ni boju kože,
ne broji krvna zrnca, ne gleda na stranačku pripadnost, nije ga
briga tko s kim liježe, s kim se tko budi, u koju birtiju tko
zalazi, u kojem klubu tko mezi višak jestiva…
Naime, kršćanski nauk poučava: žednoga napojiti, gladnoga
nahraniti…, a kraj tolikih gladnih sugrađana bacati hranu bio bi
smrtni grijeh.
Sve što miriše na ljude SARSU-CoV2 je mljac. Sve od šaptača
konjima, kravama, “domaćih gusana, stoke sitnog
zuba, žutih i inih vragova”…
Onakav nakostriješen duginih boja za koga će se zakvačti, tko na
njega naletiti. Mila su mu grupna okupljanja, skup ljubitelja
beletristike, svadbena i misna slavlja, molitelji ispred bolnica
koji s transparentima: “ako si trudna –
razmisli?” propituju ženski svijet…
Za časne ljude politika je časno zanimanje No, na nesreću,
časnim ljudima se pricufuknu i oni koji se s čašću ne
druže…, pa se poneki uglednici blamiraju do bola…
Ružni epitet “kurva” politici
su priskrbiti politički neotesanci, neobrazovane i
polupismene hulje i cinici, galamdžije birtijskih manira…
Mufljuzima i lupežima svih boja takav epitet odgovara, jer
umjesto rada za opće dobro harače vlastiti narod – za vlastiti
džep.
Kazao je američki predsjednik Harry S. Truman da tek rijetki
shvaćaju koliko se “s političkom moći
teško nositi, jer politička moć je sklizak teren, pa opijeni
vlašću, mnogi odskližu u samovolju.”
Neki pak tvrde da “politička moć ne korumpira,
nego je uzrok korupcije strah od gubitka
moći.”
Nedavno nam je jedna naša televizija u dnevniku podarila vijest
kako su se neke: “eskort dame našle u lošem
društvu!” Bog te vidio, zar i toga
ima?
Ružno je bilo čuti, mislim, ono o lošem društvu. Ma, bila iz
špila mađarskih karata, bila eskort dama, ona je uvijek dama…
U Deutschlandu je, kažu, neki našijenac, naše gore list, ubio
vlastitog brata – mačetom. I otac zle braće, javiše mediji, bio
je na zlu glasu…
Geni su geni, a nasljedne osobine i kućni odgoj često su presudni
kakav će tko biti, ma bio zanatlija, radnik na asfaltiranju,
nuklearni fizičar, pop, veterinar, političar…
Eno, nekidan je jedan župnik autom udario čovjeka i pobjegao, a
vozač hitne ga je opljačkao! Lijepo da ljepše ne može biti, zar
ne. Svaka čast!
A kad djeca vide da otac vara, da krade… Što očekivati od njih?
Jer, “ne pada jabuka daleko od
stabla” zaključio je i Isaac Newton. I Jovi
Čarugi je na kraju stigao račun na naplatu.
Nema besplatnog ručka.