Međimurje je puno zgodnih muškaraca i lijepih žena koje se ističu svježinom i lijepim, finim crtama lica. Po lijepim djevojkama poznati su Prelog, Nedelišće, Čehovec, Turčišće, Donji Kraljevec...
Prosječna je visina, prema uzorku 2000 osoba pristiglih na
novačenje, 165 centimetara. Prema tome, narod Međimurja visokog
je rasta. Prosječna visina stanovnika čakovečkog kotara iznosi
166 centimetara, i premašuje prosječnu visinu stanovnika
preloškog kotara za 1,5 centimetara. Ta je razlika posljedica
toga što su mnoga naselja preloškog kotara uz Dravu, a u njima
ima mnogo degeneriranih. Tamo kod gotovo dva posto osoba visina
ne dostiže ni minimum potreban za vojničku službu (150 cm).”
Tako je o Međimurcima prije ravno 125 godina pisao mađarski
etnolog i pedagog Ferenc Gönczi u knjizi
“Međimurje i njegov narod”, koju je za hrvatsko tržište za tisak
prije 25 godina priredio Vladimir Kalšan, a s
mađarskog preveo Ladislav Antauer. Mađarski
učitelj koji je deset godina radio u školi u Kuršancu pokraj
Čakovca prošao je tijekom istraživanja pješice uzduž i poprijeko
cijelo Međimurje, za koje je smatrao da je mađarsko, a u to se
vrijeme provodila i sustavna mađarizacija Hrvata. Gönczi je vrlo
detaljno opisao fizionomiju i životne navike Međimurca, a to je i
danas vrlo zanimljivo štivo. “Pored te povoljne visine, samo se
iznimno pronalaze istaknuta, jako razvijena prsa i tvrdi mišići,
što bi bile značajke životne energije. Po boji kože i lica
međimurski je narod podijeljen na plave te svijetlo i
tamnosmeđe”, piše Gönczi i dodaje da tamnosmeđih ima najviše u
Goričanu.
Ne paze na svoje zdravlje Sa smeđe obojenim licima, zapisao je,
idu zajedno smeđe ili crne oči srednje veličine, s dugim, katkad
posve sraslim obrvama. Plava lica prate sivoplave i iznimno
“čisto plave oči”. Od slavenske kratkoglavosti, ovdje su, uočio
je, primjetna znatna odstupanja. “Među tipovima glava nalazimo tu
mnoge jajolike, čak i okruglaste. Naravno da ima i mnogo onih
koji su između jajolikih i kratkih okruglih glava. Kosa je
općenito rijetka, ravna, rjeđe valovita i mekana. Kovrčava se
kosa tek iznimno može vidjeti. Vrlo je često prerano
ćelavljenje”, ističe Gönczi koji je vidio i znatan broj onih s
istaknutim, vrlo visokim čelom.
Nos većinom ima oštar greben i upali korijen, ali nije rijedak ni
prćast nos. Većina nosnih otvora je prostrana. Uz Dravu je velik
broj onih koji imaju nazalni glas. Usta su široka i uskog ruba.
Često je, piše, jezik mesnat i debeo, i zato je mnogo onih koji
pri govoru “šušljaju”. Međimurje je puno zgodnih muškaraca i
lijepih žena koje se ističu svježinom i lijepim, finim crtama
lica. Po lijepim djevojkama poznati su Prelog, Nedelišće,
Čehovec, Turčišće, Donji Kraljevec…
“Ljudi u briježnom dijelu općenito imaju zdrav izgled iako su
pretežito slabunjavog, mršavog rasta. To je posljedica loše
prehrane. Stanovništvo uz Dravu pati od duševnog i tjelesnog
kržljavljenja. Tu se nađu brojni s gušom i idioti”, piše.
Zarazne su bolesti češće u ravnici zbog močvara, a primijetio je
da na mnogim mjestima nasred dvorišta seljaci odlažu stajski
gnoj. Čak i pokraj bunara. U mnogim kućama zajedno žive od dvije
do tri obitelji koje zajedno broje deset do 12 članova. Prozori
se rijetko otvaraju radi provjetravanja. Narod ne pazi na svoje
zdravlje, zaključio je. Često se u Međimurju, posebice kod
školske djece, javlja povratna groznica, šarlah i difterija.
Trahom se također brzo širi. Sve je to u mnogim slučajevima uzrok
kratkog životnog vijeka Međimuraca, napominje. Po zimi jedu tri
obroka, ujutro i na večer kuhanu hranu. Za doručak su na stolu
dvije vrste jela, juha i kukuruzna kaša, kukuruzni valjušci
preliveni uljem ili masti, ili prosena i hajdinska kaša. Umjesto
normalnog ručka jede se kiselo sirovo zelje, kravlji sir,
rotkvice ili druga suha jela, a na večer su opet na stolu dva
jela. Ljeti, kad su dani dulji, jede se četiri puta. Kod
siromašnijih doručak se tada sastoji od kravljeg sira, crvenog i
bijelog luka, a bogatiji blaguju meso, jaja, mlijeko i bijelu
kavu. Stanovnici briježnog dijela Međimurja su prema strancima
zatvoreni. Inače je to, zapisao je Gönczi, dobroćudan i pobožan
narod. Radi marljivo i štuje plodove svoga rada. Zadovoljan je i
ne prigovara načinu života. “Tko ga bolje ne poznaje, teško može
i zamisliti koliko mu malo treba da bude zadovoljan.” U
gostionicu se ide rijetko, obično nedjeljom, no na zabavama
veseli Međimurec prosipa dosjetke. Teško se oduševljava.
Promišljen je, pravi račundžija.
Parničenje je posebna nevolja
Duhovni dio svog obiteljskog i društvenog života posve ispunjava
u vjeri. Sve što je dobro ili loše je “Božja volja”. Narod u
ravničarskom dijelu je otvoreniji, pod utjecajem mađarskog
naroda, ponosno navodi Mađar Gönczi.
“Mnogo se ponosi time što je Međimurec. Zagorec, stanovnik
susjednog briježnog dijela Hrvatske, za njega je oličenje
blesavosti i ograničenosti. Vole naglašavati svoje poštenje, do
kojeg u donjem Međimurju mnogo drže. Poklonik je svega što je
lijepo i dobro i time se oduševljava. S njime s mora znati
postupati slatko i glatko”, navodi u zapisima. Značenje i
vrijednost međimurske žene u kućnom gospodarstvu ilustrira
uzrečica “žena drži tri ugla kuće, a muž jedan ugao”. Ponekad se
dogodi da žena nosi košulju i gaće. Imućniji najviše žude za tim
da im se sin školuje za svećenika. Ferenc Gönczi je najveće
promjene vidio među stanovnicima čakovečkog područja i sela u
blizini Varaždina.
Tu su se, piše, jednostavnost, krotkost i strpljenje posve
izrodili. “Nastup mladeži očituje se u odvratnoj, skoro
uvredljivoj drskosti. Iz njihova ponašanja izbija sklonost
obijesti i svadljivosti. Već na prvi pogled primjećuje se drskost
mladih žena. Luksuz kod oba spola zauzima sve više maha. Oba
grada, Čakovec i Varaždin, snažno utječu na opadanje morala”,
žestio se. Jedna je posebna nevolja zahvatila Međimurce –
parničenje i stalno međusobno optuživanje. “To kod njih nije
izražavanje istinoljublja i pravde, već jednostavno želja i
nagon. I poslije najmanje uvrede trči se na sud i traži kaznu”,
ističe. No Međimurec nije zlopamtilo. Srdžba se rijetko pretvara
u mržnju. Rado se karta. Međimurec, zaključio je mađarski
etnolog, ne poznaje pojam nacionalne svijesti i ideje slavenstva.
Među njima nema buntovnika i ni traga nacionalnim pretenzijama.