Franjo Lovrec je vinar, vinski vitez, profesor glazbene kulture, a prije svega velik čovjek rođen 29. veljače 1944. godine. Ovom prilikom posjetili smo ga na njegovom imanju u Svetom Urbanu, porazgovarali s njime te ga priupitali kako se osjeća kao devetnaestogodišnjak.
– Devetnaestgodišnjaci su većinom pomalo buntovnici. Taj žar otpora prema svemu što ne valja u okruženju i globalno, ni mene u mojim realnim godinama ne napušta. Posebno u profesiji kojom sam se bavio zauzimao sam se za istinu koju je zagovarala struka, a na dobrobit onih koje sam podučavao. U vinu ako se ne primjenjuje: “In vino veritas”, onda ono nije najplemenitije piće od svih pića. Stoga istina i samo istina, sviđalo se to nekome ili ne – govori nam današnji slavljenik te nastavlja:
-Zahvalan sam za svaki proživljeni dan iako sam najčešće kao i moja obitelj birao teži put. Zdravlje i unutarnje zadovoljstvo ipak je važnije od vanjskog blještavila. Franjo Lovrec godinama je predavao glazbenu kulturu, na pitanja sviđaju li mu se promjene u školstvu kojima svakodnevno svjedočimo i o današnjoj djeci da li su drugačija ili se zapravo cijelo društvo promijenilo sugovornik nam govori:
– U školstvu se ide polako naprijed, koliko stignem pratiti, ali po meni uvijek je brži put ako se primjenjuje isprobana dobra praksa vodećih zemalja u obrazovanju (Finska, Švedska i dr.). Obrazovanje je najvažnije za napredak društva. Djeca su spužve i obrasce ponašanja upijaju od svojih roditelja, škole, društva. Intuitivno osjećaju kad nešto ne valja i reagiraju na svoj način. Na odraslima je odgovornost da im pomognu naći pravi put na kojem će moći realizirati sebe kao zadovoljne osobe. U mnogim područjima djeca nam mogu biti učitelji. Franjova, recimo to tako, ljubav je trs, vinogradi i vino. Iako je u mirovini, Franjo ne miruje.
– Vinogradi i vino su moje nasljedstvo, korijeni još dublji od korijena stoljetnih platana. Često nas blokiraju, zaustavljaju tu gdje jesmo ali i daju viši smisao i optimizam. Unatrag pet godina sve snage s ostalim članovima obitelji upiremo u ekološku proizvodnju grožđa i vina. To nije lako, pioniri smo u našem kraju. Mnogo toga treba mijenjati u svijesti ljudi. No meni je to izazov. Oduvijek sam bio više čovjek od prakse, manje od teorije, pa za mene vrijedi ono: “Acta non verba”.
Naš sugovornik rođen je na današnji dan, 29. veljače 1944. godine. Danas Franjo navršava 19 godina. Kaže da svoj rođendan slavi ili dan ranije ili dan kasnije, kako se okupe obitelj i prijatelji. O željama za rođendan naš slavljenik kaže: – Rođendan često ne slavim striktno na datum, obično je to koji dan prije ili poslije na obiteljskom izlasku jer nam se obaveze obično preklapaju. Želja mi je da se počinje popravljati šteta nanesena okolišu i klimi sa sviješću da Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je posudili od svojih potomaka kako kaže često citirana misao. Moramo paziti u kakvom ćemo stanju vratiti posuđeno.