'Dragi političari, mi ne moramo dokazivati imovinske kartice i ne zaboravljamo stavit na popis nekoliko kuća, apartmana... Jer mi imamo jednu kuću, nekoliko dijagnoza bolesti, kredite, neplaćene račune i borbu za goli život. Mi smo se našle NIGDJE.'
U našu redkaciju javila se ogorčena čitateljica (podaci poznati
uredništvu) koju ćemo zvati Đesika, a koja je bivša djelatnica
Meisa i k tome je još na bolovanju duže vrijeme. Poslala nam je
pismo ispred 40-tak djelatnika koji su se, nakon što je proglašen
predstečaj, našli NIGDJE.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
‘Bivša sam djelatnica firme “Meiso” Goričan i osoba koja je na
bolovanju duže vrijeme, kao i četrdesetak ostalih bivših
djelatnika. Na žalost, nitko od nas nije na bolovanju iz dosade
ili nekog hira već zato jer smo bolesni. Lijekovi skupi,
putovanja k doktorima u Čakovec, Koprivnicu, Zagreb isto tako, a
naknade za bolovanje niske, a osim toga treba plaćat režije,
ogrijev, hranu, školovanje djeci, kredite, a neki smo i samohrani
roditelji.
Sve bi donekle bilo u redu da nije proglašen predstečaj i mi smo
se na našu žalost našli NIGDJE. Bolovanje koje nam je bilo
isplaćivano kad smo radile odjednom je prekinuto i morale smo se
javit na hrvatsko zdravstvo. A na zdravstvu – hladan tuš; nećemo
dobit novac, “samo” tri mjeseca. Znači nemamo za kredit, hranu,
režije, školovanje, lijekove i nikog ne zanima zašto se to desilo
i kako ćemo preživjet ta tri mjeseca.
E sad snađi se druže; nekom pomognu roditelji, nekom kumovi,
dobri susjedi, a dosta njima NITKO. I ok, prođu tri mjeseca,
dobijemo zaostatak, vratimo dugove, namirimo živce i eto ti
stečaj. I opet u našoj dragoj Hrvatskoj ne može se stečajna
upraviteljica snaći kako nam isplatit bolovanje. Gledamo ovih
dana u račune i ne vjerujemo. Neki su dobili 400 – kuna, neki 500
– i pitamo se što je to?
Tko se igra našim ionako tankim živcima od boli i borbe za goli
život? Zovemo na zdravstvo da čujemo što se dešava
s našim novcima; ‘Kaže gospođa na šalteru da od 01. 12.
– 06. 12. plaća zdravstvo bolovanje, a od 07. 12. – 31.12.
Meiso da je tako rekla stečajna upraviteljica. Isto tako je
izjavila da je dan prije isplate došao e-mail da treba platiti
zdravstvo i da nisu stigli obradit te će biti isplaćeno u drugom
mjesecu. I opet budi čarobnjak, izmisli odakle uzeti novac za još
jedan mjesec preživljavanja.
Mi ne možemo za kredit reći da je e-mail došao prekasno jer nama
točno na datum uzmu kredit, nama treba da prehranimo obitelj. Mi
ne želimo da naša djeca osjete nepravdu i nesposobnost ove trule
države. Za nas predsjednik države može biti bilo tko imenom i
prezimenom samo neka je čovjek. Od jedanaestero kandidata nitko
se nije zapitao koliko je bolovanje, kakve su plaće, a kamoli
koliki je dječji doplatak.
Reći ću vam – 199 kuna. I čudom se čude gdje su djeca? Gdje
su mladi? Dragi političari, mi ne moramo dokazivat imovinske
kartice i ne zaboravljamo stavit na popis nekoliko kuća,
apartmana… Jer mi imamo jednu kuću, nekoliko dijagnoza bolesti,
kredite, neplaćene račune i borbu za goli život.’
