- Godinama su me prijatelji nagovarali da dođem na Vincekov pohod, ali kad su uspjeli, tu je krenula čarolija. Kad vidiš sve te divne ljude koji dolaze, otvaraju svoja vrata putnicima... spoznaš svu ljepotu našeg kraja
Kao planinar volim planinariti destinacijama, planinama i stazama gdje nema previše ljudi jer jednostavno želim maksimalno uživati u prirodnim ljepotama…
Rekao je na početku razgovora Dubravko Balent Costa (51) i potom dodao:
– Zbog toga me godinama nisu mogli nagovoriti da dođem na Vincekov pohod jer mi je to bilo prenapučeno i jednostavno previše ljudi za moj ukus. Al onda su jednom prijatelji bili jako uporni i uspjeli su me nagovoriti igrajući na kartu da ću tamo sresti puno dragih prijatelja koje rijetko imam prilike sresti i da će me taj pohod jednostavno osvojiti… I tu je krenula čarolija… Jednostavno, kad jednom osjetiš taj duh Vincekovog pohoda PD Bundek i vidiš sve te divne ljude koji dolaze, otvaraju svoja vrata putnicima namjernicima koje ni ne poznaju, spoznaš svu ljepotu kraja u kojem živimo – rekao je s ushićenjem i praktički u dahu čovjek za kojeg će znaci reći kako je prije svega prijatelj i da dobra duša međimurskih planinara.
I ne samo to. Ponosni je vlasnik brojnih diploma, potvrda u uvjerenja o planinarskoj edukaciji. Smatrali smo ga najmjerodavnijim da progovori o 22. Vincekovom pohodu koji je postao zaštitni znak međimurskog planinarstva. Dubravko će o tome:
– Ovogodišnji 22. Vincekov pohod za mene nije nimalo drugačiji od ostalih, mada, svaki je poseban na svoj način. Kad si dio organizacije takvog pohoda, teško je taj pohod gledati očima “običnog” planinara… previše je tu truda i rada uloženo… Čim završi jedan Vincekov pohod, na neki način započinju pripreme za drugi.
A konkretne pripreme i radovi započinju nekoliko mjeseci prije samog pohoda. Treba poslati pozivnice svim dragim prijateljima i društvima, odgovarati na mnogobrojne upite, organizirati ugostiteljsku ponudu, očistiti staze, osmisliti sadržaje, dogovoriti prijevoz, osiguranje sudionika, koje nam uvijek uskoči HGSS Stanica Čakovec uz pomoć prijatelja iz HGSS stanice Koprivnica, dogovoriti suradnju s vatrogascima, turističkim zajednicama, medijima, odraditi emisije, vijesti, članke… I onda kad misliš da je sve savršeno, onda moraš strepiti, jer se, eto, baš za te dane, možda prognoza nije savršena što neke može ponukati da ne dolaze i slično.
O zahtjevnosti pohoda?
– Vincekov pohod nije zahtjevan, ima za prehodati 14,5 km, preko 5 brežuljaka i to se da prehodati relativno brzo. Ali… Kad sretneš brojne prijatelje, dok svakog pozdraviš, razmijeniš koju riječ, okrijepiš se… Vrijeme proleti. Sama trasa pohoda je krasna i čak i domaći ljudi (pogotovo oni iz donjeg dijela Međimurja) ostaju iznenađeni tim ljepotama. Zato se ljudi uvijek rado vraćaju – kaže i iznosi brojke:
– Ove godine kroz naš start prošlo je 3600 ljudi (3000 odraslih i 600 djece svih uzrasta) i 20-tak peseka… Impozantna brojka koja bi vrlo vjerojatno bila i veća da nisu najavljivali snijeg ili potencijalnu kišu u noći sa subote na nedjelju, pa su se neki uplašili i odustali, a vrijeme na kraju ispalo savršeno za hodanje.
Dubravko Balent Costa, iz Goričana čovjek međimurskih ravni među planinarima?
– Što se tiče mog planinarskog puta i dečka iz ravnice koji je završio u planinarskim vodama, ja sam cijeli život od malih nogu bio i odrastao u prirodi u izviđačima i hodao po brojnim sletovima i takmičenjima u orijentaciji i izviđačkim vještinama, logorovanjima, pa je planinarenje bilo logični slijed. Pod kraj srednje škole 87-88 sam počeo planinariti s prijateljem Zvonimirom Jembrihom i pridružio se Planinarskom društvu Železna Gora (kojeg danas na žalost više nema). Tada je došla vojska i nakon toga rat i tu se moja ljubav za planinarenjem nakratko izgubila ali nakon rata rodila se ponovo. Pa sam se pridružio PK Extrem iz Čakovca i nakon njih sam zbog brojnih prijatelja u Varaždinu učlanio se u HPD MiV Varaždin, s njima planinario nekoliko godina, i onda nekako slučajno završio u PD Bundek gdje sam pronašao ekipu s kojom se odlično slažem i gdje postoji motivirajuće okruženje za kvalitetan rad i planinarenje, i organizaciju brojnih zanimljivih događanja, pa smo tako i 2019. godine od strane Hrvatskog planinarskog saveza u konkurenciji od 360 udruga proglašeni najboljim planinarskim društvom u 2019. godini dok je Vincekov pohod u nekoliko navrata prije toga bio proglašen najboljim pohodom – završio je s ponosom.
