Magistar povijesti i pedagogije Nikola Vincetić, rodom iz Mihovljana, sudjeluje u organizaciji najvažnijih sportskih događanja diljem Hrvatske i svijeta. Olimpijske igre bile su mu posebno iskustvo
Da mu je netko rekao kada je upisivao studij pedagogije i povijesti kako će sudjelovati u organizaciji najvažnijih sportskih događanja diljem Hrvatske i svijeta, Nikola Vincetić pomislio bi da se šali.
No upravo se to dogodilo ovom magistru povijesti i pedagogije rodom iz Mihovljana koji danas živi i radi u Zagrebu. Bavi se sportskim event menadžmentom, a proteklih devet mjeseci radio je kao voditelj projekta na organizaciji dva europska sveučilišna prvenstva kojem je domaćin bila Hrvatska: Europskom sveučilišnom prvenstvu u rukometu na pijesku i Europskom sveučilišnom prvenstvu u borilačkim sportovima. Trenutno pak radi na organizaciji Svjetskog sveučilišnog prvenstva u veslanju. Ljubav prema sportu od malih nogu
Kada je došlo vrijeme odabira fakulteta, Nikola se odlučio za kombinaciju povijesti i pedagogije te upisao dvopredmetni studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Iako danas ne radi u struci, ne bi mijenjao svoju odluku.
– Povijest je uvijek bila prvi izbor, a pedagogija je došla kao nadopuna. Na kraju ne radim u struci, ali nisam požalio što sam diplomirao upravo na ovim studijima. Povijest kao disciplina nudi širinu i uvijek dobrodošlo znanje, a pedagogija razvija svijest o važnosti obrazovanja i odgoja te nudi kompetencije i znanja koje se mogu koristiti u različitim poslovima i životnim situacijama – napominje Nikola.
Upravo se to i pokazalo kada je karijeru zaokrenuo prema sportskom event menadžmentu, a pritom je bavljenje sportom u djetinjstvu imalo presudnu ulogu. – Bavio sam se stolnim tenisom u STK Mihovljan gotovo 12 godina prije odlaska na fakultet i tamo stekao navike odlaska na treninge kojih se držim i danas. Svakome preporučam sport ne samo zbog tjelesnog zdravlja, već i zbog razvijanja upravo radnih navika, discipline, pozitivnog stava, samopouzdanja i odgovornosti – karakteristika koje su potrebne na svakom radnom mjestu i općenito u životu. Kroz sport sam naučio raditi u timu, cijeniti i poštovati svoje kolege. Na fakultetu sam se uključio u organizaciju sportskih događanja, a kasnije nastavio i profesionalni rast u tome smjeru – ističe.
Kako kaže, posao u području organiziranja sportskih događanja vrlo je dinamičan jer donosi mogućnost rada s mladima, putovanja i usavršavanja, a svaki novi radni dan sa sobom donosi i nove izazove i prilike. – Postoje dva prosječna dana. Jedan je onaj “normalan” koji kao i u većini poslova traje 8 sati. Prije samog eventa najviše ne radi na pripremi detaljnog projektnog plana, što pak uključuje komunikaciju i koordinaciju velikog broja ljudi koji pripremaju specifične zadatke, npr. uređenje sportske dvorane ili stadiona, komunikaciju s sportašima, sponzorima, hrvatskim i međunarodnim sportskim savezima, gradom domaćinom – govori nam Nikola.
Kako dalje dodaje, drugi i ponešto zahtjevniji je rad neposredno pred početak ili za vrijeme trajanja sportskog događanja, koji nerijetko uključuje i rad po 16 do 18 sati dnevno.
– Tu do izražaja dolazi sve što je pripremljeno do tada, potrebno je puno strpljenja, komunikacije i usklađenog timskog rada. Iza svega što gledatelji vide u prijenosu sportske utakmice stoji puno uloženog vremena i truda – napominje.
Ništa bez tima
Svega toga ne bi bilo bez timskog rada koji je, kako kaže Nikola, presudan za rad u ovakvom okruženju.
– Kao tim uvijek si postavljamo visoke ciljeve i to je nešto oko
čega nema kompromisa, samim time sebi postavljamo izazove. U
poslu koji radim najbitniji je tim i dobar plan. Plan je temelj
za pripremu, iako će uvijek u nekom trenutku izgledati kao da
ništa ne ide kako treba, a tu onda uskače tim. Dobar tim vrijedi
jedino kada je testiran u stvarnoj situaciji, kada se brzo
prilagođava novonastalim situacijama i brzo rješava
probleme.
Projekt nikad ne iznesu pojedinci, već ekipa. Hijerarhija i
poštovanje iste je važno, ali ne zato da bi se znalo tko je šef,
nego zato što kroz projekt različiti ljudi u različitim
situacijama preuzimaju ulogu vođe i doprinose svojim specifičnim
znanjima.
U timu nema više ili manje bitne pozicije, nema naglašavanja titula i pozicija, ne postoji “ja”, nego “mi” i baš svaka osoba značajno doprinosi konačnom uspjehu. Iz mog iskustva, ovako postavljena organizacija je najbolja garancija uspjeha i uvijek će pronaći prave odgovore i rješenja za svaku situaciju i izazov – napominje.
Olimpijske igre posebno su iskustvo
Takav stav je i doveo do mnogih značajnih uspjeha, a Nikola se posebno rado sjeća sudjelovanja u organizaciji Zimskih olimpijskih igara u PyeongChangu u Južnoj Koreji.
– Iskustvo koje donosi pogled iz jednog drugog kuta i dokaz da iako se ne možemo mjeriti u resursima, možemo najmanje jednako dobro ili bolje raditi na najvećim sportskim natjecanjima na svijetu. Vjerujem da će u budućnosti mladi ljudi iz Hrvatske biti ti koji stvaraju i vode, a ne preuzimaju i prate trendove u sportu.
Do Olimpijskih igara ne bi stigao da nije jedne mlade grupe ljudi okupljene oko Hrvatskog akademskog sportskog saveza i UniSport sustava. Radi se o ljudima koji se već godinama razvijaju kroz organizaciju najvećih kontinentalnih sportskih natjecanja kao što su europska prvenstva u nogometu, rukometu, košarci itd., tako da Olimpijske igre zapravo nisu samo moj uspjeh – napominje.
Obilje pozitivne energije kojoj svakodnevno svjedoči, rad s mladim kvalitetnim ljudima iz Hrvatske i čitavog svijeta, a samim time i upoznavanje drugih kultura i drugačijih pogleda na svijet, zadovoljstvo sportaša, a nakon toga i vlastito nakon uspješno odrađenog događaja, prema njegovu je mišljenju najbolja moguća satisfakcija za umor i neprospavane noći.
Iako su mu jednako dragi i slobodni dani koje koristi za posjet obitelji u Mihovljanu, gdje se posebno veseli svome malom nećaku i maminom ručku, Nikola ne krije da njegov posao zauzima visoko mjesto na njegovoj ljestvici prioriteta.
– Želim da svaki sljedeći dan i posao koji radim bude bolje odrađen nego onaj prethodni, što zapravo znači da ciljevi nisu nikad do kraja ostvareni. Uvijek može bolje, a samo po sebi to je i više nego dovoljna inspiracija i motivacija za inovativnost, razvoj i nove ideje.
S time na umu stvara i planove za bližu i dalju budućnost.
– Želim i dalje raditi posao koji volim, biti okružen kvalitetnim i dobrim ljudima, napredovati, raditi na sebi. Sljedeća velika stvar kojoj se veselim su Olimpijske igre u Tokiju 2020. Velika privilegija je biti dio biti dio organizacijskog tima na drugom kraju svijeta i doprinijeti našim znanjem organizaciji događaja koji će pratiti cijeli svijet – zaključuje Nikola Vincetić.