PRISEGA NA VJEČNU LJUBAV Okrunjena ljubavna priča Miroslave Novak i Hrvoja Hranjeca

Vrijedna članica ekipe našeg portala. Prevrijedna. Zovemo je jednostavno Mima. Nekoliko dana nije radila jer se ukrcavala na brod koji ju je u petak, 28. lipnja dovezao do najljepše Luke svijeta. Na brodu joj je suputnik bio Hrvoje Hranjec. Plod je to njihove dvogodišnje ljubavne veze. Da brod ne potone, a luka ostane najsigurnijom i najljepšom drže se za ruke. Vjerujemo kako se te ruke nikada ne mogu odvojiti. Oni su jednostavno, Miroslava Novak iz Pribislavca i Hrvoje Hranjec iz Preloga.

‘Noć za pamćenje, puna iznenađenja, pjesme, prijateljstva i emocija. Hvala svim curama: Mateji, Martini, Zrinki, Marineli, Danijeli Horvat, Ivani i Doroteji Hranjec na predivnom danu kojeg ću pamtiti jakoooo dugooo, a pogotovo mojoj kumi Mateji koja je taj dan, moj dan osmislila i okupila nas sve zajedno u slavlju i veselju te se potrudila oko same organizacije. Hvala vam, bile ste divne, lijepe zabavne i volim vas jako puno. Još sitno brojimo…’.

Tako je prije tjedan dana na svom Facebook profilu napisala Mima, a nakon što je u opisanom ozračju proslavila ‘djevojačku’. Tjedan poslije. Ugođaj isti, vinovnici drugi, brojniji. Tu je bio i onaj najvažniji-njezin Hrvoje koji ju je toga petka, u odori gardista Zrinske garde Čakovec, čekao pred oltarom čakovečke Crkve sv. Nikole. Do njega njegov kum-svjedok vjenčanog obreda Ivan Balent. Crkva puna. Okupljeni, isto kao i Hrvoje, s nestrpljenjem očekuju damu u bijelom. Zvuk orgulja. S taktovima prigodne vjenčane sklade na vratima se pojavila Ona…

Sve naše oči bile su uprte u Nju i čovjeka koji ju je držeći za ruku doveo do oltara, do njezinog Hrvoja. Tu nježnu, znojnu ruku čuvao je drugi Hrvoje, drugi gardist, mladenkini brat. Pred njima pet bijelih latica. Jedna drugoj do ramena. Bile su tu njima posebne osobe, njihovi roditelji, mladenkina mama Alenka i Hrvojevi Ivanka i Pavao. Bio je tu i njegov brat Vlatko. Nedostajao je ovdje jedan poseban čovjek, Miroslavin i Hrvojev  otac i Alenkin suprug Miro. Njega je prije deset godina iz njihovog zagrljaja otela zloćudna bolest… Bio im je u mislima.

Uslijedilo je bajkovito vjenčanje kojem su dojam podigla četiri svećenika: Tomislav Kos, Danijel Bistrović, gvardijan župe sv. Nikola fra Željko Železnjak i fra Ivan Crnković i elitni glasovi i glazba s crkvenoga kora. Bile su prigodne skladbe koje su izvodili,  sopranistica Evelin Novak, njezin suprug, bariton Bernhard Hansky. Uz njih tu su pjevale štrigovske Stridone, za orguljama je bio Danijel Oto, a na violini Marta Konecky. Bio je to njihov najveći i najljepši dar mladencima, dar koji će ostati zauvijek urezan u njihovim srcima.

Čin vjenčana je vodio vlč. Tomislav Kos, župnik župe Pribislavec, kojem poznajući mlade nije bilo teško u ovom božjem hramu izreći misli i poruke, najljepše od svih. Učinio je on to i prije svadbene večere u hotelu Golfer u Svetom Martinu na Muri.
Dojmila nas je obiteljska poruka koju je ispred oltara izrekao mladenkin brat Hrvoje, predavši mladencima veliku upaljenu svijeću. Izrazio je vjeru kako će njena svjetlost biti ta koja će ih pratiti zauvijek.

Prisega na vječnu ljubav, prsteni na ruci. Potpisi u Knjigu vjenčanih. Miroslava je uz svoje prezime stavila i prezime Hranjec. – Da djeluje moćno – kazala nam je kasnije. Uz Hrvojevog kuma tu je svoj potpis stavila i Miroslavina kuma Mateja Gošćiej.

– Miroslava moja najdraža. Hvala ti što mogu biti uz tebe na tvoj najvažniji dan. Ponosna sam da te mogu zvati svojom prijateljicom-svojom sestrom, a još ponosnija da sam sada dobila i brata – poručila je u svadbenoj dvorani Golfera Mateja dodavši:

– Dragi Hrvoje, jedna lekcija od mene i mog dragog, ne zaboravi joj svaki dan ponavljati dvije čarobne riječi – Da draga! Bio je to govor, prekidan Matejinim suzama, ali ne samo njezinima… Za kraj. – Dignite čaše za Hranjece! Volimo vas svi i želimo vam duuuuug i sretan brak!

S istom željom ovamo su došli: Goran Perčić, Luka Požgaj, Hrvoje Novak, Leon Gudlin, Antonio Šegović i Dragutin Trstoglavec, gardisti čakovečke Zrinske garde koji su mladencima uručili gardijsku sablju. Oni su bili ti kroz čiji su špalir napustili župnu crkvu, a i ušli u hotel. Pred crkvom u tom su slavoluku prepunih balona bili: Ana Novak, Lana Kramar, Matija Mihaljević i Tea Vuk, članovi mladeži GDCK  Čakovec čijem ‘jatu’ je Mima predsjednica.

Prije toga u crkvi red čestitara. Poruka za porukom, želja za željom koje su se slile u jednu zajedničku, riječi pape Franje: – Mlada ljubav mora plesati prema budućnosti s neizmjernom nadom. Ljubav treba vrijeme i prostor; sve drugo je nepotrebno. Vrijeme je potrebno za razgovor, za nježnost, za zajedničke planove, za međusobno slušanje i uvažavanje, za gledanje jedno drugomu u oči i za gradnju zajedništva. 

Dodat ćemo k tome kako je iz te kolone ‘izronio’ i međimurski župan Matija Posavec, čovjek koji nije zaboravio svoje obećanje da će, unatoč prenatrpanog ‘cajta’ ,doći mladencima stisnuti ruku. Učinio je to i uz poljupce za sretno zajedničko sutra.
Pred crkvom veliki bijeli kabriolet. Vlasnici kabrioleta su Mimini firmani kumovi, Marija i Josip Dobranić. Potonji je bio ponosni vozač još ponosnijih mladenaca.

Uz taktove glazbenog sastava Allegro band svadbena večer je vjetrom prohujala, a ispraćajući nas kući, Mima nam je rekla kako će od sada živjeti u Prelogu, ali pošto radi u OŠ V. Nazora u  Pribislavcu i dalje će ostati u svome mjestu. I naše neizostavno, Mima kako se osjećaš, želje i planovi?:

– Uzbuđeno, ali i sretno što kraj sebe imam čovjeka kojeg volim i nekoga s kim ću provesti ostatak života zajedno, u dobru i zlu, zdravlju i bolesti. Planovi su za sada, da se dobro odmorimo na medenome mjesecu koji je pred nama, a za ostalo ćemo iz dana u dan planirati i stvarati svoju sreću.

Još je dodala kako će u njihovom bračnom životu lebdjeti riječi pjesme “Ljubav to si ti”, a koje im je prije odlaska kući darovala Evelin. I mi na portalu se radujemo novom životnom koraku naše Mime. Želimo da živi riječi Johna Lennona: ‘Ljubav je suvenir, jednom dan nikad zaboravljen, nemojte dopustiti da nestane.’