Ovoga puta su oni: Nenad Lukša, Vladimir Kučan i Rudolf Pongrac, članovi su Moto nautičkog kluba Vidvski zlatari Donji Vidovec. Takvih kao što su oni moglo biti ih biti više. To su ljudi - sve u jednom, a mi smo tome svjedočili za nedavnog spusta jedne heterogene skupine ljudi koji su ovamo došli iz Čakovca, Varaždina, Kotoribe…
Članovi Moto nautičkog kluba Vidovski zlatari Donji Vidovec ovih su vrućih, sparnih i paklenih dana jedni od najzaposlenijih. Pogotovo se to odnosi na one koji su i vlasnici čamaca. Koriste ih veće grupe ljudi, prijatelji, znanci, organizirane skupine i to prije svega za otkrivanje čari starih tokova rijeke Drave, vožnje od brane HE Dubrava pa uzvodno kanalom HE Dubrava do donjeovidovskog mosta. Ruta po nahođenju posada može biti i drugačija, no u čamcu treba provesti najmanje tri sata…
– Da bi zadovoljili potrebe korisnika naših usluga moraš biti svestran – ističe Nenad Lukša, predsjednik MNK Vidovski zlatari, i vlasnik čamca Vidovska strijela. Dodaje kako je osnovni uvjet koji moraš posjedovati ispit za voditelja čamca – brodice.
– Kada dođeš za kormilo, dobiješ skupinu, a od tebe se traži da u čamcu pričaš, slobodnom rukom pokazuješ čari i ljepote prirode, da budeš vrsni domaćin čamca, da jednom okom brineš o sigurnosti posade, a pogotovo je važno da vrsno poznavanje hirova čudnovate rijeke za koju možemo reći kako je danas jedno, sutra već drugo.
Nerijetko moraš izaći iz čamca pogurati ga, ako eventualno zagrebe plićak… – priča Nenad. – Razumijevanje u motor čamca je isto tako primarno jer se događa da tijekom vožnje na njemu može doći do nepredvidivih kvarova…, posada ne smije doživjeti paniku, a često niti ne zna kaj ‘prčkaš’ po motoru – dodaje Rudolf kojeg smo kamerom ‘škicnuli’ u popravku motora, a rijeka te nosi… Vladimir će dodati kako riječne sprudove, šljunčane otoke najčešće koriste za rekreativno-gurmanske stajanke i tada trebaš znati kako spraviti hranu, kako složiti trpezu na otvorenom, a nažalost biva slučajeva da moraš znati pružiti i zdravstvenu pomoć.
To je tek dio svestranosti, a nismo dodali da ti posada želi vidjeti nasmijano lice, da moraš biti zabavljač, nerijetko udovoljiti želji pojedinaca kako bi i oni sjeli za kormilo. Dodaje da to mogu učiniti nakratko na dijelovima gdje je dionica rijeke sigurna. To je rekreativni dio, no zlatari su nerijetko i edukatori u ispiranju zlata, učitelji povijesti zlatarstva jer ima skupina koje ovamo dolaze prije svega radi toga toga.
Sretni su kada spust završi bez problema, a tužni kada se nakon nekoliko sati jedne vrste posebnog zajedništva moraju stisnuti ruku, no ponovno doviđenja daje im nadu za nova nadahnuća i izazove.