SLAVONKA U MEĐIMURJU Ivana Tkalec u čakovečkoj bolnici pacijentima ‘kreira’ zdravlje na tanjuru

Pisala je znanstvene radove, sudjelovala na kongresima, volontirala i držala predavanja trudnicama i dojiljama, a njezin je trud prepoznat te je prije godinu dana postala zaposlenica čakovečke bolnice

Da je prije desetak godina netko rekao Ivani Tkalec kako će iz rodne Slavonije preseliti u Međimurje i ovdje ostvariti vrlo uspješnu karijeru, ne bi mu vjerovala. No bilo je upravo tako te je danas ova magistra nutricionizma i znanosti o hrani sastavni dio Nutricionističke ambulante Županijske bolnice Čakovec u kojoj pomaže pacijentima kreirati planove prehrane u skladu s njihovim zdravstvenim stanjima.

Kada se osvrne na svoje školske dane, Ivana kaže da je već tada znala da je zanima nutricionizam, iako je tad još bio u začecima na našim prostorima.

– Već sam tijekom osnovnoškolskog obrazovanja shvatila da se time želim baviti čitavog života. Dok su moje prijateljice kupovale zabavne časopise poput “OK-a”, ja sam čitala “Vitu” i proučavala članke o pravilnoj prehrani te o tome kako ona utječe na zdravlje. U osnovnoj školi sam prije ispita obavezno pojela kockicu čokolade kako bi brzo dobila energiju te mogla bolje riješiti ispit – prisjeća se Ivana.

Selidba u Međimurje

Zato je nakon srednje škole odlučila da je idealan put za nju upis studija na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Nakon stjecanja diplome radila je kao predstavnica za Nupo u ljekarnama te fitness trenerica, a potom se dogodilo nešto što joj je u potpunosti preokrenulo život.

– Upoznala sam sadašnjeg supruga Nikolu te svega nekoliko mjeseci nakon poznanstva preselila iz Slavonije u Macinec. Jednostavno sam slušala svoje srce i intuiciju te se vodila za izrekom da sreća prati hrabre – govori nam.

A da je uistinu bilo tako pokazuje i to što je vrlo brzo stekla prijatelje, upoznala međimurski kraj i njegove običaje te skupila neprocjenjivo radno iskustvo. Polaganje ispita iz područja psihološko-pedagoško-didaktičko-metodičke izobrazbe dalo joj je mogućnost da se okuša o u učiteljskoj ulozi pa je neko vrijeme radila kao učiteljica prirode, biologije i kemije u školama u Macincu i Lopatincu.

Potom je uslijedila prilika za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u Županijskoj bolnici Čakovec, a kako je pisala znanstvene radove, sudjelovala na kongresima te volontirala i držala predavanja trudnicama i dojiljama, njezin je trud prepoznat te je prije godinu dana postala zaposlenica čakovečke bolnice.

Opisala nam je kako izgleda jedan radni dan s pacijentima.

– Kada pacijent dođe na prvi pregled u nutricionističku ambulantu, uzimaju se podaci o njegovom zdravstvenom stanju, komorbiditetima, daje se nalaz krvi na uvid, mjeri se tjelesna masa, visina i opseg struka. Od pacijenta se saznaje kako mu se kretala tjelesna masa tijekom života, koje lijekove uzima, koje su mu životne navike, kako izgleda jedan njegov uobičajeni radni dan s obzirom na prehrambene navike i kretanje… Ukratko, moram ga što bolje upoznati kako bih mu mogla pomoći. Slijedi educiranje o važnosti prehrane, sastavljanju jelovnika u skladu s njegovim potrebama – pojašnjava nam Ivana, dodajući da je najvažnije da pacijenti sami odrede određeni cilj i daju sve od sebe kako bi ga i ostvarili.

Osjećaj korisnosti i zadovoljstva kada već na drugom pregledu pacijent pokazuje jasne rezultate najbolje je što joj pruža njezin posao.

Prevladavanje izazova i hvatanje novih prilika

Ipak, ponekad je i on pun izazova, posebno kada treba uskladiti majčinske i poslovne obaveze.

– Sjećam se kada sam držala predavanje na 5. Međunarodnom kongresu nutricionista, a sin mi je imao samo tri mjeseca te je morao sa mnom na kongres jer je hranjen isključivo dojenjem. Srećom, suprug je bio ispred predavaonice i pazio na njega pa je sve prošlo u najboljem redu. Uz djecu dolaze i drugi izazovi poput pisanja znanstvenog rada noću dok ona spavaju. Predavanje vezano uz taj određeni rad morala sam držati na engleskom jeziku, što za mene nije mala stvar, pa je i to bio dodatni izazov – ističe Ivana.

No svoju djecu i obitelj smatra svojim najvećim uspjehom, bez obzira na brojne neprospavane noći. Upravo joj oni daju snagu za svaki novi radni dan pa su slobodni trenuci ispunjeni igrom, veselim pečenjem kolača i druženjima s čitavom obitelji.

Sve to pomaže joj i u kovanju novih planova.

– Do kraja godine planiram sastaviti brošuru “Pravilna prehrana dojenčadi i male djece”. Želja mi je jednog dana, kada to financije dozvole te djeca malo porastu, upisati i završiti doktorat. Svakog se dana vodim izrekom Mahathme Ghandhija: “Uči kao da ćeš živjeti vječno, živi kao da ćeš umrijeti sutra” – zaključuje nutricionistica Ivana Tkalec.