IZ MAĐARSKE STIGLA U ŠTRIGOVU Nora Nemec: ‘Život s glazbom postao mi je kao disanje’

- Rad s ljudima je kreativan, raznolik i emocionalno vrlo zahtjevan - zapravo to se ne može smatrati radom nego usmjeravanjem ljudi u stvaranju glazbe - kaže Nora Nemec

Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Nakon 40 dana korizme, vremena mirovanja, tišine i kajanja slijedi najveća proslava pobjede života nad smrću, Dobrim nad Zlim, vječnosti nad prolaznošću, proslava Isusova uskrsnuća.

Važan dio te proslave su crkvena bogoslužja i obredi, a neizostavna u svemu tome svakako je crkvena odnosno liturgijska glazba. Zato smo i razgovarali s Norom Nemec, rođenom Mađaricom koja živi i radi u Štrigovi te vodi štrigovski mješoviti župni zbor, dječje školske zborove te Žensku vokalnu skupinu “Stridonne”. 

Nora Nemec rođena je u Szombathely-u, gradu u zapadnoj Mađarskoj, koji je za Hrvate i hrvatsku kulturu značajan po tome što jedan od gradova u Mađarskoj u kojem se školuju odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori na hrvatskom jeziku. Norini roditelji su glazbenici i zborovođe, a ona je nastavila njihov put u vlastitom obrazovanju: osnovna glazbena škola, srednja glazbena u rodnom gradu, Muzička akademija u Budimpešti u kojoj se obrazovala za smjer glazbena pedagogija te voditeljica zbora

Solo pjevanje studirala je u Grazu te je za vrijeme studija upoznala supruga Srećka, rođenog Štrigovčanca i rodila prvog sina, Arona. Srećkova želja je bila vratiti se u Štrigovu te su se 2006. godine svi zajedno doselili u Srećkov rodni kraj, osnovali obitelj u kojoj se rodio i drugi sin, Daniel. 

Na pitanje što trenutno radi, Nora nam odgovara: – Aktivno sudjelujem u glazbeno-kulturnom životu Štrigove. Od 2009. godine vodim “Stridonne”, godinu kasnije sam preuzela mješoviti zbor KUD-a koji je trenutno ujedno i župni zbor, a od 2012. radim kao učiteljica glazbene kulture u OŠ Štrigova kao i voditeljica školskih zborova.

O značenju glazbe u njenom životu, Nora nam kaže: – Odrasla sam s glazbom. U osnovnoj školi moja majka bila je ujedno i moja učiteljica glazbenog, u srednjoj je školi moj otac bio ravnatelj i zborovođa. Na Muzičkoj su akademiji svi moji profesori poznavali moje roditelje. Tijekom cijelog školovanja pjevala sam u različitim zborovima, ansamblima te dodatno na izvanškolskim aktivnostima. Sa sigurnošću mogu reći da sam u životu pročitala više nota nego riječi.

Život s glazbom postao mi je kao disanje. Jednostavno, to se podrazumijevalo. Danas mi glazba odnosno pjevanje donosi mnogo novih prijateljstava, prekrasnih putovanja i doživljaja. Preko nje, bez problema sam se uključila u društveni život ovog kraja i ljudi bez poznavanja lokalnog jezika i govora.

Uskrs za Noru, vrsnu pjevačicu i voditeljicu zborova i vokalne skupine, obilježava predivna duhovna glazba kroz koju se pretaču emocionalni liturgijski događaji, od intimnog zvuka a cappella pjevanja do veličanstvenog odjeka orgulja, od tame koju razbija plamen svijeće do svjetla koje donosi Uskrsnuće. Svakako, tu su i tradicionalne stvari poput obiteljskog stola, ukrašavanje jaja te potraga za pisanicama u obiteljskom vrtu. 

Nora je već u Grazu radila s pjevačima različitih dobnih skupina. Upitali smo je s kime je lakše raditi, s mlađom ili starijom populacijom? 

– Podučavala sam različite ljude: djecu iz vrtića, učenike, studente pa sve do pjevača umirovljenika. Svako razdoblje ima svoje prednosti i poteškoće. Od svakog sam nešto naučila. Rad s ljudima je kreativan, raznolik i emocionalno vrlo zahtjevan  – zapravo to se ne može smatrati radom nego usmjeravanjem ljudi u stvaranju glazbe.

Velik dio Norina života su Stridonne, ženska vokalna skupina koja se nalazi u samom vrhu vokalnih sastava u Hrvatskoj. 

– Prati nas sreća. To je sve. Šalim se,naravno. Ali u svakoj šali, ima i istine. Na početku sam u Štrigovi tražila mogućnost gdje bih mogla pjevati. Sin Danijele Brežnjak i moj sin bili su u istom razredu. Brzo se skupio početni sastav od pet pjevačica. Danas smo se raširile na 8 članica. Neke naše članice sam ja pozvala u Stridonne, a posljednja koja nam se pridružila, zapravo je pronašla nas. Mislim da trenutno imamo idealni sastav. Članice Stridonna od početka ulažu mnogo vremena i truda da bi bile uspješne.

Na samom početku smo vlastitim sredstvima sufinancirale našu odjeću za potrebe nastupa. Zahvaljujući Općini Štrigova, našim velikodušnim privatnim sponzorima, Međimurskoj Županiji  i  gažama na kojima zarađujemo naš novac – danas to više nije tako. Ali članice Stridonna, sve bez iznimka rade dobrovoljno. Od početka su nam bile bitne redovite probe – barem jednom tjedno po 3 sata, prije važnijih nastupa i češće.

Uživamo u druženju i pjevamo sa žarom i iz srca! Redovito pozivamo maestre kako bi usavršile naše pjevanje te posjećujemo razne radionice diljem Hrvatske. Svake godine se prijavimo na neko novo natjecanje. Snimile smo 2 CD-a – prvi u studiju, a drugi je snimljen uživo na našem godišnjem koncertu.

Surađujemo s drugim pjevačkim skupinama i različitim instrumentalnim ansamblima. Sreća je da smo na tako malom području našle toliko dobrih glasova i angažiranih pjevača, a sve ostalo je obrazovanje i rad. Najvažniji uspjesi: još uvijek smo pod dojmom kada se prisjetimo našeg nastupa na FDK Omiš u kategoriji debitanata, gdje smo osvojile 1. nagradu publike. To je bilo 2013. godine. Do danas smo osvojile više različitih nagrada, ali to još nismo uspjele nadmašiti – govori nam sugovornica.

– Sretan vam i blagoslovljen Uskrs. Okupljeni oko obiteljskog stola, zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, zapjevajte Mu jer se proslavio i kličite danu kojeg nam učini sam Gospodin. Sretan Uskrs svima! – poručuje za kraj.