Jedan od najboljih primjera suradnje lokalne zajednice je i nedavno završena Kauflandova humanitarna akcija 'Djela, ne riječi, zajednicu usreći' u kojoj su kupci širom Hrvatske, svojim glasovima izabrali udruge i organizacije kojima je Kaufland ukupno donirano 195.000 kuna.
Prilikom pripreme za ovu priču nikako se nismo mogli oteti dojmu koliko ‘obični’ ljudi doista malo znaju o Downovom sindromu. Statistike kažu da se na svakih 650 djece rodi jedan mališan s Downom, da je bolje razumijevanje Downovog sindroma izrazito važno kako bi društvo ovim mališanima i njihovim obiteljima olakšalo život te im pružilo priliku da bude potpuniji i aktivniji.
Na tome tragu smo odlučili posjetiti Udrugu za sindrom Down Međimurske županije te popričati s njihovom predsjednicom, Višnjom Horvat.
Lokalna zajednica razumije naše potrebe
Jedan od najboljih primjera suradnje lokalne zajednice za dobrobit članova udruge je i nedavno završena Kauflandova humanitarna akcija ‘Djela, ne riječi, zajednicu usreći‘ u kojoj su kupci širom Hrvatske svojim glasovima izabrali udruge i organizacije kojima je Kaufland ukupno donirano 195.000 kuna.
– Od srca zahvaljujem trgovačkom lancu Kaufland i svim zaposlenicima čakovečke poslovnice te posebno njihovim kupcima što su nas predložili i izabrali za ovu donaciju – izjavila je naša sugovornica, Višnja Horvat.
Donacija je u našem kraju stigla u prave ruke, jer međimurska Udruga za sindrom Down još od 2004. godine djeluje bez gotovo ikakve institucionalne pomoći. U nju su uključeni i mališani iz Varaždinske županije, budući da takve udruge tamo nema, a sve češće se javljaju i roditelji druge djece s teškoćama u razvoju.
Danas udruga brine o 33 djece za čije terapije godišnje
trebaju osigurati
oko 300.000 kuna
Zbog toga, uz primljene donacije sredstva prikupljaju i brojnim humanitarnim akcijama od kojih je najpoznatija prodaja kalendara ‘Velike i male zvijezde’. Time za mališane osiguravaju besplatne fizikalne terapije, pomoć logopeda, rehabilitatora i asistenata u nastavi, kao i terapijske sadržaje poput plivanja, jahanja i gimnastike.
U rad udruge uključeno je petnaestak volontera, među kojima neki dolaze i iz Zagreba, a njihov je doprinos nemjerljiv. Osim što je predsjednica udruge Višnja Horvat je i majka trinaestogodišnje Kaje Paler koja za razliku od svojih starijih sestara ima sindrom Down.
– Kada vam kažu da je dijete rođeno sa sindromom Down, tada vam statistika po kojoj se to desi jednom na 650 djece, ne znači ništa. Međutim, tada ne znate da ste dobili dijete čije su emocije duboke i potpuno iskrene, dijete koje prima i daje bezuvjetnu ljubav, zbog čega ih ponekad i zovu djecom ljubavi. Kroz dugogodišnji rad udruge došli smo do toga da je svijest o poremećaju s kojim se nose naša djeca u društvu sve razvijenija i sve su rjeđe situacije kada ih okolina ne prihvaća.
Svaki roditelj djeteta sa sindromom Down bdije nad budućnosti svoje djece
– Zbog toga činimo sve što je u našoj moći da budu što samostalniji i, koliko je to moguće, uklope se u sredinu u kojoj žive. Nakon što su napravljeni veliki pomaci u njihovom polaženju jaslica, vrtića, osnovne škole te srednjoškolskog obrazovanja za jednostavnije poslove, sada je na nama izboriti se za njihovo lakše zapošljavanje, barem na pola radnog vremena. Ne toliko zbog materijalnih beneficija, koliko radi njihove potrebe da sudjeluju i doprinose, da budu jednako prihvaćeni i ravnopravni” – kaže Višnja Horvat.
Dok su Zrin, Mirna, Ema, te Viktor i njegova sestra Helena koja nema sindrom Down, ali se ne odvaja od svog brata, uživali u zajedničkom fotografiranju, popričali smo i s Lidijom Fažon. Njezin sin Mateo rođen je prije sedam godina sa sindromom Down.
– Uz puno truda, ljubavi i pomoći danas Mateo govori bez problema, proplivao je, odlazi na jahanje i gimnastiku te je stvarno je naš ponos. Trudimo se da od malih nogu bude što samostalniji i da uživa kao i sva ostala djeca, a kroz rad u udruzi želimo mu stvoriti preduvjet za normalan život” – rekla nam je Lidija.
Dan je pri kraju, odlazimo iz udruge i drago nam je da smo ipak bili djelomično u krivu. Ljudi iz našeg kraja ipak znaju što je Down i ono što je najvažnije, nesebično žele pomoći.