VIDEO Emotivna priča Nike Paheka: ‘Veliko hvala svima čija su srca kucala za moje ozdravljenje’

Neka Niko Pahek ostane putokaz onima koji se bore sa sličnom sudbinom, neka ih njegov primjer osnaži. Nikina bolest je još jednom pokazala kako ljudi u teškim trenucima postaju velika obitelj

Kada je u subotu navečer u kotoripskoj sportskoj dvorani kroz špalir Kotoripskih mažoretkinja u dresu MNK Klub 75 Kotoriba protrčala zvijezda večeri 22- godišnji Niko Pahek, nogometaš NK Dubravčan Donja Dubrava, dvoranom se prolilo: – Niko Pahek, Niko Pahek, Niko Pahek…! 

Najgrlatiji u tome je bilo stotinjak Bad Blue Boysa iz svih dijelova Lijepe Naše, vjerni pratitelji MNK Futsal Dinama Zagreba. Zaslužne ovacije upućene su mladiću koji je prije dvije godine bio obavijen sivilom zloćudne bolesti, a sportu se vratio nakon višemjesečne borbe njome.

Bilo je to uoči malonogometnog spektakla kojeg su organizirali članovi MNK Klub 75 čiji su protivnici na terenu bili gosti iz MNK Futsal Dinamo Zagreb. Željeli su oni Niki zaželjeti uspješan povratak sportu na isti način kao što su prije dvije godine trasirali put borbe protiv karcinoma štitnjače.

Posebno emotivan trenutak dogodio se kada je Mario Paveli, predsjednik i kapetan MNK Klub 75, Niki predao momčadsku kapetansku traku, simbol ustrajnosti u borbi za željeno. To željeno je kod Nike bila borba za ozdravljenje koju je dobio i u subotu smo s tim hrabrim mladićem razgovarali tonom drugačijim od onog s početka 2017. godne.

Niko je osjećao potrebu da progovori drugim tonom, osjećao je potrebu da svima onima čija su srca kucala za njegovo ozdravljenje kaže jedno veliko ljudsko HVALA, ali i da im kaže kako je protekla njegova najteža životna utakmica.

– Puno mi je to značilo kao prvo zbog toga, jer znaš da imaš podršku velikog broja ljudi, tako da sam se i sam iznenadio kakvu i koliku sam podršku sam dobio, a kao drugo i financijski za pravilniju i kvalitetniju prehranu, lijekove kao i za često putovanje na KBC Rebro.

Moram istaknuti sve te dobre ljude. Prvi mi je u pomoć priskočio moj NK Dubravčan pa ona humanitarna utakmica u Kotoribi koju je organizirao MNK Klub 75 u što se uključio MNK Futsal  Dinamo iz Zagreba. Pomogla mi je Udrugu navijača Donja Dubrava, u našoj crkvi su organizirali prikupljanje financijske pomoći za mene, bila je tu i mjesna Udruga žena kao i ostali dobri ljudi koji su ponudili i svoj prijevoz u Zagreb. Bilo je tu donacija, a sve mi je davala još veću podršku, još veću snagu – govorio je sa zahvalnošću.

Sada kada stoji na pobjedničkom tronu kaže: ‘Danas se osjećam presretno, veseliji nego sam bio prije. Promijenila me ta bolest, nadam se na bolje… Posebne zasluge, kao prvo, dugujem mami koja je bila dežurna 24 sata i koja me riječima hranila. Bila je tu sestra Rika, cijela obitelj, a što mi je pomoglo da sam postajao i postao sve jači i jači. Pomoglo mi je i to što sam bio siguran da ću uspjeti.

Veliko hvala svima, od ‘frendova’ do ljudi koji sam susretao na cesti u kafiću koji su se prema meni ponašali kao da nisam bolestan, a to je bilo kod mene zabranjena tema. Takav odnos tih dragih ljudi, unatoč mom blijedolikom i iscrpljenom izgledu, davalo mi je još veći poticaj i snagu da ustrajem. I još jedanput hvala svima na financijskoj potpori – osjećao je potrebu da ovo dodatno istakne.

Niko, kako dalje?

– Vratio sam se natrag na posao, ovoga puta u jednu domicilnu tvrtku. Nogomet, moja trenutno druga ljubav i dalje će biti primaran jer nisam osoba za mirovanjem u kući. Osoba sam koja voli druženja nego. I nadam se ne ponovilo se više!  

U osvrtu na spektakl koju su mu ponovno priredili sportaši rekao je neka mu oprostimo što mu je rječnik preskroman da opiše osobnu radost, ushićenje za priređeno. Niko oprošteno ti je, no mi ćemo dodati kako je bilo veličanstveno. Time smo rekli sve…

Životna poruka. Neka Niko Pahek ostane putokaz onima koji se bore sa sličnom sudbinom, neka ih njegov primjer osnaži. Nikina bolest je još jednom pokazala kako ljudi u teškim trenucima postaju velika obitelj koju Niko nikada neće i ne smije zaboraviti, a mi od takvih kao što je Niko ne bi smjeli okretati glave.

U donjem Međimurju to prije dvije godine nisu učinili. Pomogli su mladiću koji je tek počeo disati svojim životom, a subotnjim novim okupljanjem pokazali su spremnost da su oni, zlu ne trebalo, ponovno tu.

A Niko će za kraj svima nama poručiti: – Vjeruj povratku iz bezdana, a potom nastoji živjeti svoj život, vjeruj u sebe. Vjera u sebe čini te jačim, postojanijim… Naučio sam to kroz te dvije godine.

A naša će poruka Niki biti neka svoj život živi dugo, vrlo dugo jer on je to zaslužio…