
Obilježavajući stotu obljetnicu odcjepljenja od mađarske države u prijepodnevnim satima položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod rodne kuće dr. Ivana Novaka u Macincu, po mnogima jednog od najzaslužnijih Međimuraca prilikom oslobođenja.
Nakon 450 godina obilježavanja Sigetske bitke te brojnim obilježavanjima značajnih događaja za povijest našeg kraja, Međimurje obilježava 100 godina najvećeg dana svoje povijesti – Spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države i pripojenje matici zemlji.
Ispisane su mnoge stranice povijesti, a 9. siječnja 1919. godine, jedan je od najvažnijih datuma cjelokupne međimurske povijesti. Obilježavajući stotu obljetnicu Spomendana “Dan kad je donesena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i 100. obljetnica odcjepljenja od mađarske države i pripojenja matici zemlji”, u prijepodnevnim satima položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod rodne kuće dr. Ivana Novaka u Macincu, po mnogima jednog od najzaslužnijih Međimuraca prilikom oslobođenja.
– Dr. Ivan Novak bio je istaknut borac, vizionar koji je
zahvaljujući snažnoj želji, upornosti i borbi, Međimurje sa
svojim sugrađanima 9. siječnja 1919. pripojio matici Hrvatskoj,
gdje je oduvijek i pripadalo te mu time dalo značajan povijesni
pečat, istaknuo je Darko Dania, načelnik općine
Nedelišće koji je sa svojim zamjenicima Željkom
Kacunom i Nikolom Novakom, te
predsjednikom Općinskog vijeća Ljudevitom
Bošćakom, položio vijenac i zapalio svijeću podno
spomenika uz nazočnost brojnih mještana te izaslanstva Županije
predvođeno međimurskim županom Matijom Posavcem,
predsjednikom Skupštine Međimurske županije Mladenom
Novakom te saborskom zastupnicom Bernardom
Topolko.

Premda već od prije uvažavan u književnim krugovima po svojem
darovitom, jezično i stilski izgrađenom, te kritički smjelom
peru, Novak svoj istinski ugled u književnom životu stječe
postavši urednikom glasila, Hrvatskog đaka, uredujući ga do 1910.
godine. Tada stječe i bliska poznanstva s mnogim hrvatskim
književnicima, koji će mu se javljati pismima i poslije, kad će
Međimurje, oslobođeno od Mađara, još više trebati njegove
političke i pravne sposobnosti.

S mnogo poštovanja i uvažavanja Novakovog utjecaja, obraćat će mu se Ivo Vojnović, Antun Gustav Matoš, Milan Begović, Marija Jurić Zagorka, Ljubo Wiesner i mnogi drugi. Uz to, objavljuje brošuru “Samoodređenje naroda i Mađari”, u punom jeku rata, 1918. godine.
Dr. Ivan Novak umire 20. veljače 1934. godine. Veličanstven
sprovod što su ga priredili njegovi štovatelji odavao je po
brojnosti mještana kako nikakva politička sjena ne može ocrniti
svjetlost koju je svojom misijom za Međimurje upalio. Stoga u
jednom od nadgrobnih govora Novakov je rodni Macinec s pravom
nazvan međimurski Betlehem.

1998.godine na grob Dr. Ivana Novaka i njegove supruge Mile
vraćen je spomenik u obliku lava, djelo kipara Frana
Kršinića dovršeno 1935. godine kojeg su pripadnici
mađaronske ekstremističke organizacije srušili 1941.godine.
– Pripremajući se za obilježavanje stote obljetnice
donošenja Rezolucije, odlučili smo izraditi repliku spomenika te
je postaviti ovdje na vječnom počivalištu dr. Ivana Novaka i
njegove supruge. Sačuvani oskvrnuti originalni spomenik pohranit
ćemo u Muzeju Međimurja Čakovec gdje bi trebao biti dio postava
posvećenog Međimurskoj revoluciji te oslobođenju od Mađara. Djelo
i životni put dr. Ivana Novaka, možda još nije dovoljno istražen,
no mi Međimurci, Hrvati trebamo njemu biti vječno zahvalni.
Novak je svojom voljom, idealima i žrtvom uspio, rekao je
gradonačelnik Grada Čakovca Stjepan
Kovač.

Vijence su položili i svijeće zapalili predstavnici grada
Čakovca, Međimurske županije, Družbe braća hrvatskog zmaja,
Zrinske garde.




