DIRIGENT SLAVLJENIKA Dominik Kanižaj – tehničar po struci, tehničar za orguljama

29-godišnji Dominik Kanižaj kantor je Crkvenog pjevačkog zbora Sv. Cecilije iz Svete Marije. Zbor je lani obilježio stoljeće rada.

Na stotom rođendanu Crkvenog pjevačkog sv. Cecilije župe Sveta Marija ostali smo impresionirani višeglasnim pjevanjem sakralnih napjeva, a sve pod dirigentskom palicom Dominika Kanižaja. Rođendanskoj svečanosti je nazočio i varaždinski biskup msgr. Josip Mrzljak ostavši oduševljen znanjem, odnosno pjevanjem 24 crkvena zborska pjevača, od kojih je osmorica muških.

Biskup je izrazio radost crkvenog pjevanja u župi, a pogotovo saznanjem da ispred tih pjevača stoji  po godinama jedan od najmlađih, 29-godišnji Dominik Kanižaj. Ti pjevači, odnosno zbor, pružili su tom mladom čovjeku priliku da se iskaže, da svoje sposobnosti daruje glazbi odnosno crkvenom pjevanju jer mu je glazba u genima koji su ‘rasli’ s godinama pa je paralelno sa završetkom srednje Tehničke škole Dominik završio  Osnovnu glazbenu školu klavira kod profesorice Ljubice Crnčec.

– Jedno predivno klavirsko iskustvo – tim je riječima popratio svoje glazbeno ‘naukovanje’ koje je svoj vrhunac dostiglo, kako Dominik kaže, ljubavlju ‘na prvi sluh’ kada je jednom prigodom bio na glazbenom festivalu u varaždinskoj katedrali.

– Orgulje su me opčinile, a tek pjevanje zbora pod umjetničkom palicom mo. Anđelka Igreca ostavilo me bez riječi. Od tada moja ljubav prema crkvenoj glazbi raste i raste, a što me posebno raduje – ispričao je u dahu.

Dominik je u jesen 2009. godine došao na mjestu crkvenog orguljaša.

– U početku je bilo teško, ali već nakon par tjedana bilo je sve lakše i mislim da je to onaj “slatki napor” – rekao je kratko o svojim počecima. Dodao je kako je zatekao ženski dvoglasni zbor, a krajičkom uha je čuo da s druge strane crkvenoga kora za vrijeme svete mise muški dio pjevuši pjesme koje su žene ‘službeno’ pjevale.

Stoga je zamolio svoga tatu da pokuša nagovoriti te muške za dolazak na probu u čemu je uspio.

– Zahvalan sam tati zbog toga – kaže Dominik i nastavlja: – U početku je u mene bio prisutan strah i sram, no na polnoćki 2009. godine muški i ženski glasovi stopili su se u jednu toplinu što je bio znak da je probijen led za višeglasno pjevanje. Nakon nekoliko mjeseci vidio se napredak, raslo je samopouzdanje pjevača, a posebno su porasli suradnički odnosi koji su danas prerasli u drugu, crkveno-glazbenu obitelj – ponosno će naš sugovornik.

Dodaje kako su napori samog crkvenog pjevanja sada puno manji u odnosu na ranije.

– Za jednu misu Josipa Vrhovskog trebalo je jako puno napora, vježbe, a i volje. Svi smo mi amateri i u tome pokušavam svim pjevačima maksimalno pomoći jer dok sa svakim glasom ponavljaš jedan takt 15 puta i više to je žrtva za orguljaša, a i za zbor – priča kantor i dodaje: – Sjećam se našeg dragog pokojnog pjevača Ivana Pavlica, odličnog basa, koji je nakon četvrte probe u tjednu, kada smo silazili s kora, pitao, ‘kaj Dominik ov tjeden več namo meli probu?!’. E to je pravi pjevač i jaka volja, želja. No  kada se čuje rezultat kada se postavi zbor i kad se dadne početni znak, zadovoljstvo i sreća je velika do neba, jednostavno neopisiv osjećaj – govori nam.

Dominik je istaknuo kako je osnivač Crkvenog zbora bio Ivan Mustač-Kantor, jedna velika osoba i jedan veliki talent, skladatelj koji je živio u teškim vremenima, ali je upornošću i voljom uspio imati velik zbor s puno nastupa i velikom kvalitetom same glazbe.

Vraćajući se u prošlost rekao je kako je nakon njega orgulje svirao Mijo Jambrešić pa orguljašica Lucija Rusak, potom Vladimir Mihaljević sa sinom Ivanom Mihaljevićom, a nakon njih Ivana Crnčec-Mati i Martina Jakšić-Rodiger, a poslije je  tu službu naslijedio on. – Svima se iskreno zahvaljujem – dodao je ponizno.

Kazao je kako mu je velika podrška u radu mjesni župnik vlč. Pavao Markač.

– Imamo dobru suradnju pošto sam od malena kod oltara. Zahvaljujem mu za svu pomoć i nadam se da ćemo i dalje još više i bolje surađivati – istaknuo je.

O proslavi 100. rođendana, Dominik je kazao: – Zbor je proslavio 100 godina od osnutka i mislim samo da možemo biti sretni što smo to uopće doživjeli i da je zbor zaslužio svaku pohvalu za svoj trud i volju, želju i živce jer mislim da pjevačima nije lako dok ih ‘maltretiram u naučavanju novih skladbi – kaže i dodaje kako je bilo nezaboravno misno slavlje koje je predvodio dragi biskup varaždinski msgr. Josip Mrzljak donijevši im iz varaždinske Prvostolnice sreću i zadovoljstva.

– Bilo je veličanstveno! – ponosno će Dominik dodavši kako je nakon mise zbor sišao s kora otpjevavši još dvije pjesme na opće oduševljene nazočnih u prepunoj župnoj crkvi.

Planovi i želje?

– Sa zborom snimiti jedan božićni nosač zvuka pošto znamo mnogo božićnih crkvenih pučkih i međimurskih pjesama. Za buduće naraštaje, kada će možda slaviti 200. obljetnicu, da čuju kakve je glasove imao zbor pred 100 godina – rekao je optimistički ne zaboravivši istaknuti: – Šteta je i žao mi je što orgulje nisu do kraja restaurirane pa daju samo polovicu onoga što bi mogle dati. Nadam se da će jedne godine Gospodnje ipak zasvirati punim sjajem.

Ima li ljepše poruke? Naša je želja neka ona potraje.

Na kraju se zahvalio svim ‘njegovim’ pjevačima koji vježbaju svaki tjedan i koji ga  trpe unatoč učestalih ponavljana skladbi što on naziva i maltretiranjem.

– Moram im poručiti da ih neću tako brzo ostaviti na miru – našalio se za kraj.