Najstariji tekstualni zapisi međimurskih tradicijskih pjesama pronađeni su u Mariborsko-prekomurskoj pjesmarici s kraja 16. stoljeća
Pjevale su se kad se veselilo, na svadbama i krštenjima, pjevale
su se kad se teško radilo na polju ili na štreki, pjevale su se
kad se tugovalo zbog nesretne ljubavi ili gubitka drage osobe.
Međimurska popevka uskoro bi se mogla naći na prestižnom popisu
zaštićene baštine na svjetskoj razini. Odbor za očuvanje
nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a na sjednici krajem
studenoga raspravljat će o uvrštenju popevke na reprezentativnu
listu nematerijalne baštine čovječanstva.
U prvoj polovici 20. stoljeća melografi i etnomuzikolozi poput
Vinka Žganca, Florijana
Andrašeca, Josipa Štolcera Slavenskog,
Ivana Mustača i Miroslava
Magdalenića na terenu su zapisivali pjesme i napjeve, a
u interpretaciji najviše dosege postigle su Monika Muna
Orehov, Elizabeta Toplek,
Lidija Bajuk, Marija
Tuksar…
Kulturno-umjetnička udruga Seljačka Sloga iz Nedelišća od 1971.
godine organizira festival Međimurske popevke, u Donjoj Dubravi
održava se Smotra izvornog folkora, u Ivanovcu Pjesmarica naših
mamica, a tu su i razne smotre pjevačkih zborova i vokalnih
skupina.
Najstariji pronađeni tekstualni zapisi međimurskih tradicijskih
pjesama datiraju s kraja 16. stoljeća u “Mariborsko-prekomurskoj
pjesmarici”. Na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine
već je uvršten bećarac, ojkanje, dubrovačka Festa sv. Vlaha,
dvooglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, umijeće
izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog
zagorja, ljelje iz Gorjana, godišnji pokladni ophod zvončara s
područja Kastva, čipkarstvo u Hrvatskoj, Sinjska alka, medičarski
obrt s područja sjeverne Hrvatske, nijemo kolo Dalmatinske
zagore, klapsko pjevanje…