Bliži se manifestacija za sladokusce koji vole uživati u tradicionalnim receptima. "Bakini kolači" u organizaciji Udruge za očuvanje kulturne baštine Međimurska gruda iz Dunjkovca, Turističke zajednice Općine Sveti Martin na Muri i suorganizatora Turističke zajednice Međimurske županije i Lifeclass Termi Sveti Martin održat će se 15. rujna s početkom u 10 sati. Ova zabavna manifestacija natjecateljskog je karaktera, a svake godine domaćin je aktualni pobjednik
Uz fanjke i kavu razgovarali smo s pobjednikom Stankom Trstenjakom iz Marofa koji je zaslužan za dovođenje ove vrijedne manifestacije u općinu Sveti Martin na Muri.
Radili ste kao kuhar cijeli radni vijek. Kako ste počeli peći kolače?
Kuhati sam počeo još 1969. godine u Narodnoj kuhinji u Čakovcu.
Tadašnjim sam kolegama zahvalan jer su me naučili kuhati većinu
domaće hrane. Nakon toga sam radio u Lendavi u hotelu gdje se
također posluživalo samo domaće. Kolače sam počeo peći kao
ispomoć na seoskim svadbama, gdje su me najprije zvali da
pomognem pri kuhanju glavnog jela, a zatim sam već od ponedjeljka
počeo pripremati kolače za svadbu. No, zapravo sam već kao
14-godišnji dječak, koji se kao i ostala djeca zadržavao oko
pripreme kolača kako bi dobio zadatak da “očisti” zdjelu, pomagao
majci u pečenju jednostavnih kolača te sam ispekao svoj prvi
biskvit od najjednostavnijih sastojaka.
Ima li razlike i kakve između nekadašnjih i današnjih kolača?
Nekada je to bila čista jednostavnost, skromnost i pripremalo se samo autohtono domaće, ono što su ljudi znali i mogli. Nije bilo bitno da su kolači lijepi, bilo je bitno da se ima što za jesti. Na svadbama su glavni kolač bile pogače ili međimurska gibanica. Od kolača koje zovemo prhkači, najpopularniji su bile breskvice, šinfrice, puter kraflini i rehovi kifleki. Primjećujem da se i danas ljudi rado vraćaju na stare, autohtone recepte, posebno pogače, punjene npr. tikvom i makom, glavnim međimurskih sastojcima za kolače i drago mi je zbog toga.
Prošle godine u Prelogu na Bakinim kolačima dobili ste nagradu za najbolji kolač. Kojim ste to receptom osvojili komisiju?
Pripremao sam pofratnu gibanicu. Riječ je o visokom kolaču, rađenom od mješavine raznih vrsta tijesta – dizanog, biskvitnog i vučenog. Ta se tijesta upotpunjavaju tradicionalnim međimurskim nadjevima: sirom, orasima, marmeladom i makom te se sve to zamota u tijesto, pa na kraju izgleda kao kruh. Kad se kolač prereže, vide se slojevi i različite boje, tad izgleda lijepo i bogato. Zove se pofratna gibanica jer puno toga pofratiš, tj. potratiš. Osim mnogo sastojaka, zahtijeva i dosta vremena.
Mislim da je zaista pohvalno što se podržava i čuva tradicija međimurskih kolača . Osim toga, ljudi se druže uz spomen na stare običaje i stara prijateljstva. Odražava se u rujnu što je optimalno jer tada završi većina događanja u županiji pa ima više vremena, a tada uberemo i najviše plodova koji nam pomažu u izradi kolača. Prije sudjelovanja kao natjecatelj, bio sam u komisiji i vidio kako stvari izgledaju s te perspektive. Jako je bitno da su sastojci domaći jer to utječe na završni okus te da su kolači zaista tradicionalni, a to znači da nisu ukrašeni jer se nekada to nije radilo.
Čuli smo da ste dobili titulu “najdedeka”? Recite nam nešto o tome.
Da, to je jedna simpatična anegdota. Budući da smo sin i ja bili jedini muškarci na cijeloj manifestaciji, voditeljica me pitala kako to da muškarac peče kolače. Nakon što sam, pričljiv kakav sam inače, ukratko objasnio kako i muškarci moraju znati kuhati, udijelila mi je titulu “najdedeka”. Ove su godine u natječaju napisali da se mogu prijaviti i muškarci, da ne bi naziv manifestacije Bakini kolači sugerirao da se na to mogu prijaviti samo bake (smijeh).
Kako se pripremate za ovogodišnju manifestaciju?
Tikva i mak su ovogodišnji glavni sastojci, a ja već imam svoj favorit. Pripremat ću jedan autohtoni kolač, prema domaćem receptu iz sela. Razmišljam već danima o dekoraciji stola. Iskoristit ću neke od stvari koje imam da dočaram međimursku tradiciju, najvjerojatnije kolica koja su nekad koristili lončari i još neke posude.
Zaista imate puno predmeta koje možete iskoristiti u dekoraciji tradicionalnog međimurskog stola. Kako ste skupili sve te starine?
Sve predmete koje čuvam u Etno zbirci obitelji Trstenjak skupljao sam cijeli život, od 70-ih, a imam toliko predmeta da bih mogao popuniti još nekoliko prostora. Riječ je o drvenim i keramičkim uporabnim predmetima koji su se koristili u tradicionalnim međimurskim hižama i u poljodjelstvu tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Također, posjedujem veliku zbirku tekstilnih predmeta i svetih slika i starih fotografija.
Usred ove bogate zbirke u kojoj obitelj Trstenjak živi, uz finu kavu i međimurske kolače, sudjelovali smo u zanimljivom i poučnom razgovoru te se veselimo ovogodišnjoj manifestaciji Bakinih kolača koja će se održati 15. rujna na parkingu puba Potkova u sklopu Termi Sveti Martin, s početkom u 10 sati. Hvala g. Trstenjaku na razgovoru!
