Premda je sezona "kiselih krastavaca", riječ je o gorkoj stvarnosti
Nekidan je putem video linka na N1 televiziji gostovala vrijedna
svakog poštovanja naša euro parlamentarka gospođa Biljana
Borzan. Iznoseći svoja iskustvima i aktivnosti u EU
parlamentu bilo je lijepo čuti što sve čini i kakve rezultate je
polučila u tim svojim istraživanjima, a posebno kada se radi o
istraživanju o razlici u kvalitete hrane u zemljama zapadne
Europe u odnosu na ‘kvalitetu’ te iste hrane plasirane na
‘zajedničko tržište’ istoka i jugoistoka EU-a. Dakle, i u
našim trgovinama i trgovačkim lancima.
Uvažena je euro parlamentarka iznijela činjenicu da smo od 2015.,
kad smo kao 28 država ušli u EU bili treća najnerazvijenija
zemlja, a do danas smo uspjeli skliznuti za jedno mjesto naniže
na ljestvici uspješnosti. Dakle, ispod nas su tada bile samo
Rumunjska i Bugarska.
Za tri naše europske godine, što u pojedinačnim, što u
kolektivnim sportovima Hrvatska je postigla ne samo izvrsne već i
fantastične rezultate.
Ali, to je sport, a ne svjetonazor ili politika. U sportu su
rezultati mjerljivi, u sportu je zdrav odnos prema poslu kojim se
netko bavi, a ne kao u našoj politici, šlamperaj, u sportu je
natjecanje za što bolji rezultat, a ne politiziranje i pretakanje
iz šupljeg u prazno. Po domaćem originalnom receptu.
No, u te tri godine u državi su se izmijenilo nekoliko vlada,
nekoliko premijera, istog političkog predznaka, istog
svjetonazora, promijenila se i čelna osobu gore na brdu Pantovčak
ali – ogromnog utjecaja na vlast i za život čitavog društva – na
onom trećem i najutjecajnijem hrvatskom brijegu – (iako se
međusobno glođu, otpornom na unutar kadrovske promjene,) nažalost
– ništa se promijenilo nije.
Zadivljujuće je koliko smo ‘uznapredovali’ u društvenom
smislu. Eto, civilne grupe – odane kleru, hodaju za život, mole
za još nerođene ispred naših bolnica i još štošta zanimljivog –
zdušno su prikupljale potpise građanstva za referendume, pa i za
onaj o poništenju odluke parlamentarne većine o – na jedvite jade
– usvojenoj ‘Istanbulskoj konvenciji.’
Baveći se tako ‘važnim’ aktivnostima dopustili smo sebi ‘luksuz’,
u već spomenute tri europske godine, da nas Rumunjska u mnogočemu
pretekne ali ne i u korupciji. Sad smo, po uspješnosti suzbijanja
korupcije, ponosna druga članica EU. Naravno, brojeći zdesna
nalijevo.
A, nakon nedavno završenog svjetskog naganjanja lopte po ruskim
stadionima i svjetskog srebra za naša nogoloptače, a uoči
svetkovine Velike Gospe, Sportski.net nam donosi vijest da je
FIFA u novom svom kodeksu koji regulira ponašanje unutar i izvan
FIFA-e, kao nepoželjne aktivnosti je izostavila bilo kakvo
spominjanje ‘korupcije’, ali zato će igrači morati pripaziti što
govore…
Ma, je li moguće da se krovna svjetska nogometna organizacija
FIFA odlučila kopirati naš poznati model ‘kažnjavanja mita i
korupcije?’
Jer, za 10 godina ako ‘meštre’ nitko ne razotkrije stvar
zastarijeva i majstori korupcije mogu krenuti u novi ciklus takve
rabote.
Dakle, samo nesposobni korupcionaške šeprtlje koji ne znaju
skriti nečasnu rabotu ubuduće će bude kažnjavano. Naravno, zbog
nesposobnosti prikrivanja svojih gadarija.
A u Zaprešiću je, zbog tragične smrti na ulici jednog mladića
ovih dana se digla povika na Hitnu i na naš zdravstveni sustav i
na ministra zdravlja.
No, prozvani gospodin ministar se bez zadrške se izjasnio da se
‘(…)ne prepoznaje kao odgovoran da bi zbog toga trebao dati
ostavku(…)’.
I, 16.08.2018. na konferenciji za novinare, gospodin ministar M.
K. kaže kako je sustav funkcionirao…, kako većina ljudi koje se
reanimira ne uspije preživjeti, kako je to ‘realnost ovoga
života’.
Ovoproljetna (u ožujku mjesecu 2018.) nevolja s pitkom vodom u
Slavonskom Brodu, spomenuti ministar je i tada tvrdio da voda za
piće je zdravstveno ispravna, ali je na Markovu trgu čašu
slavonskobrodske vode ponuđenu od strane RTL-ovih novinara odbio
je popiti.
Navodno čovjek nije bio žedan. A i ova najaktualnija drama oko
smrti nesretnog zaprešićkog mladića nekako je povezane sa
spomenutim gospodinom ministrom i njegovim resorom…
Ma, je li moguće da se ministar u svemu tome ‘ne
prepoznaje…’
Naše humano građanstvo izuzetno je suosjećajno s onima u potrebi,
pa čisto iz humanosti, gospodinu ministru moglo bi, pripomoći da
se nekako ‘prepozna’ i svome šefu, gospodinu premijeru
Plenkoviću, preda svoju neopozivu ostavku na
svoju dužnost! Bio bi to znak da se kani krenuti u dobrom smjeru!