Nakon petka, 8. lipnja, kada je održana svečana sjednica DVD Kotoriba, središnja proslava ovog vrijednog jubileja nositelja humanosti i čuvara ljudske imovine života svojih sumještana – DVD Kotoriba održana je jučer, 10. lipnja, na prostorima novootvorene tržnice u Kotoribi. Tamo su došli predstavnici 18 DVD-a iz Međimurja, susjednog prekodravlja i mađarskog pograničnog naselja Murakeresztur.
>>> FOTO Kotoripski vatrogasci slave 130. rođendan
Sve je započelo budnicom Limene glazbe općine Kotoriba ulicama mjesta, a nastavljeno u kanim prijepodnevnim satima dočekom gostiju, postrojavanjem domaćih i gostujućih postrojbi, formiranjem ešalona te nastavljeno svečanim mimohodom dijelom glavne mjesne prometnice, a uz pratnju Limene glazbe općine Kotoriba. Uz vatrogasce u njemu su bili članovi KUD Kotoriba i Kotoripske mažoretkinje.
Glavna svečanost je započela predajom prijavka Miljenka Vidovića, zapovjednika DVD-a Kotoriba, Ljubomiru Grgecu, načelniku Općine Kotoriba koja je bila pokrovitelj svečanosti.
Gostima i uzvanicima je riječi dobrodošlice uputio Stanko Vugrinčić, predsjednik DVD-a Kotoriba. Posebno su pozdravljeni Josip Grivec, dožupan Međimurske županije, Mario Medved, dopredsjednik HVZ i predsjednik VZ Međimurske županije, zamjenik načelnika Općine Kotoriba Roberto Ujlaki, Andreas Lisjak, dopredsjednik VZ Međimurske županije i predsjednik VZPO Kotoriba, Donja Dubrava, Donji Vidovec, Sveta Marija te Đuro Hrašćanec, dopredsjednik Kluba vatrogasnih veterana Međimurja.
U uvodu svečanosti je Alen Fuš, voditelj priredbe, istaknuo kako su od godine 1888., kada su formirani, vatrogasci mjesni ponos koji se iz godine u godinu razvijao i rastao pod načelom dobrovoljnosti, humanosti i zajedništva.
– Ovaj današnji skup je skup podrška njihovom daljnjem radu koji se prenosi s generacije na generaciju. 130 godina ljudska humanost i međusobna ispomoć u nevolji i stradavanjima ljudi organizirano djeluju u Kotoribi, a prkoseći svim svakojakim vremenima. Zbog toga su žitelji Kotoribe ponosni na svoje dragovoljce velikoga srca-istaknuo je Fuš. A o tome kako se u društvu radilo jučer, danas i kakva će vizija biti sutra govorila je Ana -Marija Vidović, tajnica DVD-a Kotoriba.
– U drugoj polovici 19.stoljeća u Kotoribi je samo mali broj kuća bio zidan, a sve ostale bile su napravljene od drveta i blata, te pokrivene slamom ili trskom. Dim bi se iz peći dizao direktno u potkrovlje, jer tadašnje kuće nisu imale dimnjake, što je često dovodilo do požara. Najveći takav zabilježeni požar dogodio se 1878.godine, koji je u prah i pepeo pretvorio 90% kućanstava u Kotoribi.
Da bi se smanjio broj požara, vlasti su donijele naredbu da svaki domaćin mora imati barem nekakav pribor za gašenje požara, no ni to nije bilo dovoljno. Stoga je po prvi puta u Kotoribi, na inicijativu vlasnika pilane, Jakoba Hiršlera, kao i brojnih drugih mjesnih obrtnika i trgovaca, 31. listopada 1888. godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo, s osnovnim ciljem zaštite svoje imovine od eventualnih vatrenih nesreća.
Tada tek osnovano Društvo, brojilo je čak 33 člana, a prvi predsjednik, kao i inicijator tog osnutka, bio je gospodin Jakob Hiršler –istaknula je u uvodu i dodala:
– Kao i u većini tadašnjih vatrogasnih društava, i u Kotoribi je, nekoliko godina od osnutka DVD-a, oformljena vatrogasna limena glazba od 15 članova, koja je bila nositelj kulturnog i zabavnog života u mjestu. Nažalost, limena glazba se počela koristiti i u političke svrhe, što je negativno utjecalo na članove i rezultiralo brojnim nesuglasicama. Rezultat tim nesuglasicama bio je i prestanak postojanja limene glazbe u Kotoribi.
Početkom Prvog svjetskog rata, rad Društva se iz razumljivih razloga poremetio, i to prije svega zbog pomanjkanja članova, budući da su mladi i sposobni pozvani u rat, iz kojeg se, nažalost, neki nikada nisu ni vratili. Takva nepovoljna situacija u radu Društva trajala je do 20-ih godina prošlog stoljeća, kada je broj članova bio sveden na minimum, a i preostali članovi bili su starije životne dobi.
Po prvi puta, 1928. godine organiziran je i tečaj za ispitane vatrogasce. Tečaj je pohađalo, ali i uspješno položilo 18 članova tadašnjeg DVD-a, što je u ono doba bio veliki dokaz stručne osposobljenosti članova Društva. Kao dokaz svoje stručne osposobljenosti, Društvo se u međuratnom razdoblju, u izvršenju svoje primarne zadaće pojavljuje na akcijama gašenja požara i izvan svog mjesta, u Cirkovljanu, Čakovcu, Gardinovcu, Velikom Bukovcu i Donjem Kraljevcu. Stoga je za takav rad Društvo primilo Zlatnu medalju za građanske zasluge, te Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama.
Oslobođenjem Međimurja, vatrogasnoj je organizaciji omogućen svestraniji razvoj, te je tada 1943. godine Ignac Golubić dobio naredbu od vlasti da okupi bivše vatrogasce, radi ponovnog osnutka Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Kotoribi. Novokupljeno Društvo razvilo se u čvršću društvenu organizaciju, čiji je primarni zadatak bio omasovljenje članova Društva, nabavljanje opreme i uniformi za sve članove, sigurnije pružanje pomoći pučanstvu ali i gospodarstvu u slučaju požara ili drugih elementarnih nepogoda, kao i izgradnja mjesta i otklanjanje posljedica rata. Tako je te iste godine, od značajnije opreme, Društvo nabavilo prvu motornu pumpu, koja je uvelike pomogla u radu – rekla je.
Redajući uspone i neke od padova u radu društva posebno je istaknula:-U djelovanju dobrovoljnog vatrogasnog društva Kotoriba posebno će ostati zapamćena 1965. godina. Početkom kolovoza spomenute godine Kotoribu je zadesila katastrofalna poplava, koja je u svega dva dana poplavila gotovo cijelo naselje. Kako bi zaštitili svoju imovinu, mještani su je nosili na tavane, a domaće životinje tjerali bi na još nepoplavljeno područje. No ni to nije bilo dovoljno. Tek nakon povlačenja rijeke Mure u svoje korito, ostale su vidljive katastrofalne posljedice ove vodene bujice.
Tek je tada postavljen pravi izazov članovima dobrovoljnog vatrogasnog društva Kotoriba. Osim saniranja 42 potpuno razorenih i 28 jače oštećenih kuća, vatrogasci su morali očistiti i osposobiti bunare diljem cijeloga sela, jer je u to doba veliki dio kućanstva pitku vodu crpio upravo iz bunara. No kao da sve te posljedice nisu bile dovoljno velike, Društvo je u poplavi ostalo bez tek kupljene auto – cisterne, koja je također stradala u poplavi. Kroz godine je rijeka Mura još u nekoliko navrata prijetila našem selu, no zahvaljujući ponajprije na mukotrpnom radu naših članova, mještana, ali i vatrogasnim društvima iz susjednih nam sela, prodiranje rijeke u mjesto uspješno je zaustavljeno i 2005., ali i 2014. godine.
Kako ne biste mislili da ovo Društvo kroz sve ove godine prolazi samo kroz razne nedaće, moram istaknuti i najveći uspjeh u povijesti ovog Društva. Naime, svi mi moramo zapamtiti ne tako davnu 1995. godinu, kada je žensko natjecateljsko odjeljenje vatrogasne mladeži, uzrasta od 12 do 16 godina, sudjelovalo na 10. međunarodnom natjecanju u talijanskome Arco. Njihov plasman na ovo veliko natjecanje izboren je u Varaždinu još nekoliko godina ranije, a sve to ne bi bilo moguće da nije bilo i našeg sadašnjeg, aktivnog člana, gospodina Julija Jauka, koji je uvelike bio zaslužan za uzoran i aktivan rad vatrogasne mladeži u Kotoribi. Osim u radu sa mladeži, gospodin Jauk istaknuo se i kao predsjednik Društva, koji je svoju dužnost časno obavljao 9 godina, za vrijeme čijeg se mandata Dobrovoljno vatrogasno društvo u Kotoribi dodatno razvilo.
Osim gospodina Jauka, moramo istaknuti i našeg donedavnog predsjednika Društva, gospodina Gabrijela Friščića, koji je dužnost predsjednika obnašao 12 godina. Gospodinu Friščiću danas možemo biti zahvalni na njegovom uloženom trudu, volji i želji da ovo današnje naše Društvo održi na životu, na svoj nabavljenoj opremi u vrijeme njegova mandata.
Društvo danas broji 80-ak aktivnih članova, a od toga imamo 11 ispitanih vatrogasaca, 31 vatrogasca I. klase, 6 vatrogasnih dočasnika, 9 vatrogasnih dočasnika I. klase, 6 vatrogasnih časnika, 1 vatrogasnog časnika I. klase, 2 počasna vatrogasna časnika i 2 viša počasna vatrogasna časnika, a osim toga, u društvu je 25 članova osposobljeno za razne specijalne djelatnosti. Stoga možemo reći da je stručna osposobljenost naših današnjih članova dobra garancija pri obavljanju vatrogasnih djelatnosti. Osim u vatrogasnim djelatnostima, članovi našeg društva danas aktivno sudjeluju, zajedno sa drugim mjesnim udrugama, u svim organiziranim manifestacijama koje se održavaju u Kotoribi, kao i u crkvenim svetkovinama – rekla je dalje i za kraj spomenula:
– Možemo pohvaliti većim brojem mladih članova, koji ovo Dobrovoljno vatrogasno društvo svojim aktivnim radom drže na svojim ramenima. Naravno, ovakav Jubilej ne bismo postigli da nije bilo razumijevanja pojedinaca, članova Društva koji se svakodnevno zalažu u radu, financijske pomoći mještana, Općine Kotoriba i brojnih sponzora, koji su uvelike doprinijeli radu i razvoju vatrogastva u našem mjestu. Stoga se ovim putem spremnost na pružanje pomoći ljudima u najtežim situacijama – rekla je za kraj.
U svečarskom dijelu svečane sjednice, a i u nedjelju podijeljena su mnoga priznanja i nagrade svima onim koji su utakli dio sebe svoje tvrtke, udruge u ovu bogatu povijest. Iz toga mnoštva istaknut ćemo samo one koji su nagrađeni u nedjelju.
Zahvalnice za poseban doprinos u razvoju vatrogastva u Kotoribi su dobili: Vatrogasci Murakeresztura, Javna vatrogasna postrojba Čakovec, Vatrogasna zajednica Međimurske županije, Međimurska županija i Hrvatska vatrogasna zajednica
Srebrne plamenice su primili: Fundak Zoran, Fuš Aleksandar, Fuš Mario, Hegediš Boris, Hertelendi Mario, Hraščanec Matija, Matotek Alen, Polupanov Sergej, Rajher Dragan, Vugrinčić Bojan i Zadravec Matija.
Zlatne plamenice su pripale: Cmrečki Zdravku, Sović Saši i Vidović Miljenko. Stanko Vugrinčić je dobio najviše priznanje Srebrnu plaketa i medalju za posebne zasluge koju mu je dodijelila Hrvatska vatrogasna zajednica.
Riječi čestitke slavljenicima su uputili Josip Grivec, Mario Medved, predstavnici DVD Goričan i Murakeresztur te načelnik Grgec. Medved je predao pripadajuće zahvalnice društvu u ime HVZ i VZ Međimurske županije, a Grgec veliku statuu sv. Florijana.
U kulturno dijelu programa nastupili su članovi KUD Kotoriba i Kotoripske mažoretkinje.
