Kako Sveti Urban međimurski ima svoju platinu u vinu znade cijeli svijet, no nema puno onih koji znaju kako ovo edensko naselje ima i zlato u trešnjama.
I to baš urbanskim, koje zore (zriju) u dane Svetog Urbana koji je u katoličkom kalendaru 25. svibnja, a narod njegovo vrijeme broji desetak dana prije i toliko kasnije.
Tako smo sada zapravo u Danima Svetog Urbana, kojeg svete vinoljubi, vinostvaratelji i njihov vinočuvar čija kapela, je na samo jednom od mnogih bregova svetourbanskih.
– I sada, upravo kada se vino slavi, ove črešnje su božanstvenog okusa i mirisa. Mogao bih reći, baš su onako vinske, srcu i osjetilima tjelesnim najmilije. Nemam riječi za opisati sve njihove blagodati, jer one najviše daju, dok- kada, se uzmu ovdje na ‘vrbonskom bregu’, gdje ovo stablo stanuje godinama i ne pamtim kako bi ikada bez plodova bilo, kaže Antun Balenta iz Čakovca, najpoznatiji čakovečki poštar sada u mirovini i srcem i dušom i tijelom gotovo svakodnevni stanar svetourbanske bajke.
Balenta ima puno zanimancija, jer popravlja prijateljima (servisira) vinogradarske i druge strojeve i alate, aktivan je član Vinoljuba, dobar vinogradnik, športa rukometnog ljubitelj i pajdaš mnogih dobrih ljudi ugodan.
Trešnja ispod ili kod koje smo ga susreli putujući međimurskom Vinskom cestom, ovih vrelih dana zaštita od sunca mu je i sladiteljica grla usahlog nakon napornog posla. Naime, znano je, kako vinograd traži slugu a ne gospodara.
Zbog svega ovog Balentova trešnja svetourbanska je zlatna!
