Doktorica biotehničkih znanosti Maja Benković, rodom iz Čakovca, a danas sa zagrebačkom adresom, docentica je u Zavodu za procesno inženjerstvo Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Osim predavanja studentima, njezino radno mjesto podrazumijeva i znanstveni rad koji joj donosi veliko zadovoljstvo. Ova iznimna znanstvenica već na prvu osvaja svježim pristupom znanosti i zaraznom energijom, a s time se slažu i brojni studenti.
Odabrala studij pun izazova
Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja u čakovečkoj Gimnaziji, Maja je odlučila upisati studij biotehnologije (smjer biokemijsko inženjerstvo) na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, svjesna toga da će joj donijeti izazove, ali i brojne mogućnosti.
– Primjerice, morali smo savladati osnovna znanja kemije, biokemije, mikrobiologije, biologije, a istovremeno smo morali biti svjesni da smo mi zapravo budući inženjeri. Što je značilo savladavanje matematike, mehanike, dinamike, tehnoloških procesa, projektiranja i kojekakvih drugih inženjerskih predmeta. A to je definitivno bio veliki izazov. Idealno za osobu koja voli izazove – govori nam Maja koja je nakon diplome znala da tu ne misli stati.
Nakon završetka studija trebalo joj je pola godine da nađe posao znanstvene novakinje na PBF-u (tada je još postojao sustav znanstvenih novaka). Kao znanstvena novakinja upisala je poslijediplomski doktorski studij prehrambene tehnologije na PBF-u u sklopu kojeg je doktorirala 2013. godine s doktorskim radom “Fizikalna, kemijska i senzorska svojstva obogaćenih praškastih mješavina na bazi kave” izrađenim pod mentorstvom prof. dr.sc. Ingrid Bauman.
Iste je godine postala viša asistentica-poslijedoktorandica, a 2017. godine nakon održanog nastupnog predavanja i potvrde Vijeća biotehničkog područja izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
U svome laboratoriju proučava prahove
Kako kaže u šali, studenti kojima predaje vjerojatno bi je opisali kao “onu iz Tehnologije prahova”. Naime, upravo su prahovi područje kojem Maja posvećuje svoja znanstvena istraživanja. Bilo da je riječ o kavi, kakau, peludu ili kućnoj prašini, neka vrsta praha uvijek je oko nas. Maja nam je na primjeru kave i svoje doktorske disertacije pojasnila što točno radi u laboratoriju.
– U izradi doktorskog rada razvila sam nov, funkcionalni praškasti proizvod na bazi kave. Drugim riječima, u tri tipa praškastih proizvoda na bazi kave (mljevena kava, instant kava i instant kapučino mješavina) dodavala sam vitamine, minerale i vlakna (inulin) kako bih im poboljšala nutritivna svojstva.
Tim obogaćenim proizvodima analizirala sam fizikalna svojstva (veličina čestica, topivost, svojstva tečenja), kemijska svojstva (sadržaj vitamina) te senzorska svojstva tijekom 12 mjeseci skladištenja i kasnije povezivala međusobnu zavisnost fizikalnih, kemijskih i senzorskih svojstava – govori nam ova doktorica biotehničkih znanosti koja se okušala i na europskom projektu Primjena mikroreaktora u praćenju antioksidacijske aktivnosti samoniklog bilja (MICRO-AA).
– Najbolji tim na svijetu i ja radili smo na projektu financiranom sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda putem programa Razvoj ljudskih potencijala u kojem je moj dio posla bio mljevenje sušenog bilja u prah, analiza veličine čestica dobivenog mljevenog bilja i optimiranje procesa ekstrakcije s obzirom na veličinu čestica – pojašnjava nam Maja.
Upravo joj rad sa znanstvenim timom s kojim inače provodi dane nudi dodatnu motivaciju za svakodnevno usavršavanje i rad na sebi. Unaprjeđivanje znanja koje smatra svojom “hranom”, stalno upoznavanje novih ljudi kako studenata, tako i ostalih znanstvenika i nastavnika te rad na novim projektima ono je zbog čega je svaki njezin novi radni dan drugačiji i zanimljiv.
Znanstveni tim ovjenčan srebrnom medaljom za inovacije
Da uistinu vrijedi ulagati u sebe i u znanost općenito, pokazuje i srebrna medalja koju su Maja i njezin tim osvojili na 14. Međunarodnoj izložbi inovacija ARCA 2016.
– Tamo smo predstavili inovaciju pod nazivom “Razvoj kontinuirane metode za određivanje antioksidacijskog kapaciteta u mikroreaktoru”.
Ta mi je nagrada draga jer je današnja klima u Hrvatskoj takva da je u znanosti prisutno premalo inovacija te se vrlo često smatra da je znanost “samoj sebi dovoljna”. Ovom nagradom zapravo smo pokazali suprotno te smo na neki način i kolegama iz industrije ponudili brzu, ponovljivu i povoljnu metodu analize antioksidacijskog kapaciteta – pojašnjava Maja.
Nakon doktorata lakše se diše i planira
Kada se danas osvrne na sve što je prošla u dosadašnjoj karijeri, bez dileme spominje doktorat kao najveći izazov s kojim se susrela.
– Svi koji su doktorirali znat će da to nije nimalo lako. Još mi ni danas nije potpuno jasno kako sam uspjela izdržati udarni tempo stalnih eksperimenta za doktorat, istovremeno polaganje ispita na doktorskom studiju te održavanja studentskih vježbi. To su bile stvari koje je bilo teško koordinirati, ali je ipak na kraju bilo uspješno – sa smiješkom govori Maja.
Zato se sada nakon tog tempa može malo opustiti i pronaći slobodno vrijeme za sebe, partnera, obitelj i prijatelje.
– Volim se posvetiti klasičnim i latinoameričkim plesovima kojima sam se i nekada bavila. Kada mi god vremenske prilike to dopuštaju, sjedam na svoj bicikl, a dok smo i dragi i ja oboje slobodni tijekom vikenda, redovito se zaletimo u Čakovec u posjet dedama, bakama, mamama, tatama i nećacima. Isto tako volimo putovati pa vrlo često znamo i otići na neke kratke izlete u inozemstvo – ističe Maja.
Iako je onaj možda najluđi dio karijere iza nje, nipošto ne misli stati.
– Plan je raditi i nadati se da će taj rad biti zamijećen. A to uključuje nastavu, znanost te rad na novim projektima kako domaćim, tako i međunarodnim – zaključe dr. sc. Maja Benković.
