‘Niko Pahek iz Donje Dubrave je20-godišnji mladić koji je ujedinio donje Međimurje, mlade i stare, sportaše i one koji to nisu.’
Tako smo pisali početkom prošle godine, a nakon malonogometnog humanitarnog spektakla koji je priredio MNK Klub 75 Kotoriba u dvorani OŠ Jože Horvata, koji je organiziran kako bi se pomoglo u njegovom liječenju od opake bolesti.
>>> BRAVO KOTORIBA I DINAMO! Za bolesnog Niku prikupili 22 tisuće kuna
Moramo se vratiti u 2016. godinu, odnosno do 16. listopada kada je Niko nakon prvenstvene utakmice za svoj Dubravčan počeo osjećati jake bolove u području ramena i leđa, sasvim dovoljno za potraži liječničku pomoć. Nedugo potom dijagnosticiran mu je karcinom limfnih čvorova.Započela je borba za zdravlje…
U listopadu prošle godine smo pisali kako nam se Niko nakon te borbe javio. Mladić je osjećao potrebu da progovori drugim tonom, osjećao je potrebu da svima onima čija su srca kucala za njegovo ozdravljenje kaže jedno veliko ljudsko HVALA, ali i da im kaže kako je protekla njegova najteža životna utakmica.
– Puno mi je to značilo kao prvo zbog toga, jer znaš da imaš podršku velikog broja ljudi, tako da sam se i sam iznenadio kakvu i koliku sam podršku sam dobio, a kao drugo i financijski za pravilniju i kvalitetniju prehranu, lijekove kao i za često putovanje na KBC Rebro – rekao je.
– Moram istaknuti sve te dobre ljude. Prvi mi je u pomoć priskočio moj NK Dubravčan pa ona humanitarna utakmica u Kotoribi koju je organizirao MNK Klub 75 u što se uključio Futsal Dinamo iz Zagreba. Pomogla mi je Udruga navijača Donja Dubrava, u našoj crkvi su organizirali prikupljanje financijske pomoći za mene, bila je tu i mjesna Udruga žena kao i ostali dobri ljudi koji su ponudili i svoj prijevoz u Zagreb. Bilo je tu donacija, a sve mi je davalo još veću podršku, još veću snagu – govorio je sa zahvalnošću.
– Danas se osjećam presretno, veseliji nego sam bio prije. Promijenila me ta bolest, nadam se na bolje… Posebne zasluge, kao prvo, dugujem mami koja je bila dežurna 24 sata i koja me riječima hranila. Bila je tu sestra, cijela obitelj, a što mi je pomoglo da sam postajao i postao sve jači i jači.
Pomoglo mi je i to što sam bio siguran da ću uspjeti. Veliko hvala svima, od ‘frendova’ do ljudi koji sam susretao na cesti u kafiću koji su se prema meni ponašali kao da nisam bolestan, a to je bilo kod mene zabranjena tema.
Takav odnos tih dragih ljudi, unatoč mom bljedolikom i iscrpljenom izgledu, davalo mi je još veći poticaj i snagu da ustrajem. I još jedanput hvala svima na financijskoj potpori – osjećao je potrebu da ovo dodatno istakne.
Tako je govorio tog listopada 2017. godine uz naš neizostavni upit: – Niko, kako dalje?
– Početkom iduće godine natrag na posao, a naravno i povratak sportu jer nisam osoba mirujem u kući. Osoba sam koja voli druženja nego. I nadam se ne ponovilo se više! – bile su njegove riječi za koje smo željeli da padnu na plodno tlo.
I jesu. Niko Pahek ponovno je 2. svibnja službeno obukao dres voljenog Dubravčana, člana 2. ŽNL – skupina A. Bilo je to na zaostaloj prvenstvenoj utakmici 17. kola gdje je Dubravčan gostovao u Držimurcu-Strelcu pobijedivši domaćina 4:1.
Veliki trenutak dogodio se u 80. minuti kada ga je trener Tihomir Nestić uveo u igru, a on mu se odužio četvrtim pogotkom, postavivši konačan rezultat susreta.
Slavlje veće, najveće od svih. U momčadi i klubu tog su trenutka slavili život, slavili su pobjedu života nad bolešću, gdje je Niki veliki suigrač bio duboko ukorijenjeni sportski duh u organizmu koji je umirao, a oni se nisu dali.
Što reći za kraj? Neka Niko Pahek ostane putokaz onima koji se bore sa sličnom sudbinom, neka ih njegov primjer osnaži. Nikina bolest je još jednom pokazala kako ljudi u teškim trenucima postaju velika obitelj koju Niko nikada neće i ne smije zaboraviti.
