Mnoštvo ožalošćenih došlo je jučer, utorak 24. travnja, na posljednje počivalište Nedelišća gdje je u popodnevnim satima sahranjen Slavko Vodopija iz Strahoninca, čovjek čije je srce, nakon duge i teške bolesti, stalo zauvijek dva dana ranije.
Među tim mnoštvom bilo je mnogo sportaša, nogometnih djelatnika i suradnika kojima je Slavko pripadao i onda kada se je dao u neravnopravnu borbu s opakom bolešću. Pripadao im je jer je uz nogomet bio vezan od najranije mladosti, najprije kao odličan nogometaš, potom vrstan sudac, kontrolor i delegat te je kao takav stalno dokazivao i pokazivao kakav mora biti sportaš i sportski djelatnik.
– Dragi prijatelju i kolega, dragi Slavko, bio si ostao čovjek od riječi, karaktera, iskrenosti i poštenja – istaknuo je u oproštajnom i emotivnom govoru, protkanim drhtavim glasom i suzama, njegov bliski prijatelj i suradnik Darko Filipčić.
Učinio je to u ime Međimurskog nogometnog saveza i Zbora nogometnih sudaca čiji je Slavko bio član. Rekao kako će, između inog, biti zapamćen po tome što je uvelike utjecao na omasovljenje Sudačke organizacije, a pamtit će ga Strahoninec kao mjesto s najvećim brojem nogometnih sudaca. Dugo će odzvanjati Darkove riječi:
– Bio si uzoran suprug, otac i djed i uvijek si s ponosom i ljubavlju govorio o svojim najmilijima. Ponosno si isticao svoje međimursko porijeklo i svoj rodni kraj koji si posebno volio i čeznuo za njim… Darka su pobijedile suze: – … također i mi koji smo imali tu čast da si nas zvao svojim prijateljima nikada nećemo zaboraviti i preboljeti tvoj prerani odlazak i ovaj nenaknadiv gubitak…
S taktovima melodije Fala na Slavkov lijes padali su prvi grumeni zemlje i latice žutih ruža njegovih najmilijih kojima će posebno nedostajati.